Reformacijski nauk i pogledi

Mitovi i reformacija


Sve kulture i društvene zajednice imaju svoje mitove, i nadnaravna stvorenja u narodnim pričama, predajama i vjerovanjima. Mitovi nisu samo stare mitske predaje npr. grčko-rimski panteon, slavensko rodnovjerje nego i novo nastajući: npr. Zvjezdane staze, Ratovi zvijezda, Gospodar prstenova itd.

Prema Hrvatskom jezičnom portalu mit dolazi iz grč. mŷthos: riječ, priča; a znači: »pov. priča iz narodne tradicije, govori o nadnaravnim bićima, precima ili junacima koji služe kao praiskonski tipovi i obrasci ponašanja u primitivnom gledanju na svijet. Stvarna ili izmišljena priča koja se obraća svijesti naroda uključujući njegove kulturne obrasce ili izražavajući duboke, općeprihvaćene osjećaje (često predrasude i sl.); neutemeljeno uvjerenje ili vjerovanje suprotstavljeno znanosti.«

Značajno-postojana priča

Mit je posebna vrsta priče koji ima dvije osnovne karakteristike: značaj i postojanost. Značaj: govori o nečemu važnom, npr. kako svijet funkcionira ili kako je svijet krenuo do toga kako su stvari nastale. Trajnost: priče koje su preživjele dugi niz stoljeća, ponekad tisućljeća što je dokaz dubokog značenja ili funkcionalne važnosti tih priča za ljude koji ih čuju, čitaju, čuvaju i pričaju. Glavni naglasak u mitovima je pričanje priče. Većina mitova nema poznatog autora ili ako ima obično je to onaj koji je prvi zabilježio (kao npr. Homer), ali ne i izmislio. Suvremeni mitovi najčešće imaju svoje autore. Shvaćanje je mita, u većini slučajeva ali ne uvijek, povezano s izmišljenom pričom.

Nastavi čitati “Mitovi i reformacija”
Biblijski nauk i pogledi

Aštarta: Feministička vražica


»A sinovi Izraelovi opet stadoše činiti što je zlo u očima GOSPODNJIM te su služili baalima i aštartama i bogovima sirijskim i bogovima sidonskim i bogovima moapskim i bogovima sinova Amonovih i bogovima filistejskim; a GOSPODA su ostavili i nisu mu više služili.« (Su 10,6.)

Aštarta ili Ašera je značajna božica u drevnim bliskoistočnim religijama, posebno među Kanaancima i Asircima. Iako je najpoznatija iz Kanaana, njezin se utjecaj proširio na asirsku, babilonsku i židovsku kulturu. Prema Enciklopediji Britannica: »Aštarta je štovana u Egiptu i Ugaritu i među Hetitima, kao i u Kanaanu. Njen akadski pandan bila je Ištar. Kasnije se asimilirala s egipatskim božanstvima Izidom i Hator (božicom neba i žena), a u grčko-rimskom svijetu s Afroditom, Artemidom i Junonom.«

Nastavi čitati “Aštarta: Feministička vražica”
Biblijski nauk i pogledi

Tri duhovne kočnice


»A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine.« 1. Iv 1,5–6

Kako objasniti netolerantnost, rigidnost i zatupljenost velikog broja ideologiziranih, ispolitiziranih i religioziniranih  ljudi?

Mnoge ideologije i religije (npr. ateistički, religijski ili politički fanatizam) stvaraju svoje razrađene obrasce mišljenja, vjerovanja te uhodano ponašanje i djelovanje. Zanesenim sljedbenicima to daje osjećaj sigurnosti, povezanosti sa skupinom, identitet i smjernice za život; neovisno o tome radi li se o istinama ili umišljajima.

Oni to prihvaćaju kao konačne istine a to dovodi do skučenog ali uvjerljivog pogleda na svijet u kojemu vlada netolerancija i rigidnost koje su okrunjene zabludom kao najvećom prepreprekom u spoznaji istine.

Rad na sebi u cilju otkrivanja i življenja istine; promjena pogleda te odbacivanje loših stavova ključno je za životno-duhovni rast i prevladavanje  negativnosti!