Biblijski nauk i pogledi

Povratak Bogu

Ilustracija: Povratak Bogu

Različiti oblici propagande uvjeravaju kako je za sreću najpotrebnije materijalno bogatstvo.

Slušamo, čitamo, i gledamo kako mnogi žele pronaći sreću tamo gdje se može više zaraditi, i bolje obogatiti. Bogate države postaju pseudo raj na Zemlji. Zbog iluzije, smisla i svrhe tamo negdje daleko, neki se odriču čak i dobrog života u domovini, te kreću, nazovimo to tako, na hodočašće u materijalističke meke. Velika većina tih svjetovnih hodočasnika na kraju, a često prekasno, shvati kako utrka za prolaznom srećom ne daje vječno zadovoljstvo i mir u srce.

Zapis biblijske knjige Zaharije izuzetno je poticajan: »Ovako govori Gospod nad Vojskama: ‘Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama’ – riječ je Gospoda nad Vojskama!« (Zah 1,3.)

Potrebno je promisliti o potrebi povratka Bogu. On započinje odlukom da se živi po vjeri u Boga. Vjerovati znači donijeti odluku kako iznad prolaznog i vidljivog postoji: duhovno, nevidljivo, neprolazno i vječno. Staviti pouzdanje u Boga Stvoritelja svega konačne, najveće istine i smisla života! Kroz vjeru u Boga postajemo cjelovita bića osobe duha, duše i tijela. Istinska vjera u Boga nije bijeg nego sagledavanje stvarnosti. Pomaže promotriti život sa slabostima i prednostima, nevoljama i radostima. Vjera otvara oči duha pa se jasnije vidi materijalna i duhovna stvarnost koja nas okružuje. Povratak je Bogu moguć onima koji uočavaju i priznaju svoje pogrješke. Bog iskrenog pokajnika ne odbacuje! Poznati su primjeri iz života u kojima najbliži odbacuju jedni druge zbog ideoloških ili svjetonazorskih pogleda. Bog prihvaća i najvećega grješnika, ako se svjesno i savjesno pokaje te okrene Bogu! Okretanje Bogu najvažnija je odluka za čovjeka. Posebno je upućena onima koji: slijede mračne ideologije, promiču duhovne obmane, uništavaju brak te se klanjaju kumirima modernoga svijeta. Pobožnim proučavanjem Svetoga pisma sagledavanjem biblijskog povijesnog i kulturološkog okružja uočava se kako su tadašnji ljudi imali identične izazove kao i ljudi današnjice. Izdvojimo neke od najčešćih: briga za materijalnu sigurnost, potraga za duhovnim i nacionalnim identitetom, problemi bračnog života, izazovi odgoja djece, očuvanje vjere, potraga za smislom i svrhom života itd.

Život je nalik putovanju na kojemu je bitno imati pouzdan putokaz koji vodi k odredištu. Sveto pismo je putokaz koji vodi do konačnog odredišta, pomaže da se čovjek ne izgubi, a zagubljenima pokazuje pravi put. Uočavajući poruku koju daje Biblija shvaćamo kako su njezine smjernice potrebne čovjeku današnjice. Strka, zbrka, nemir i nered života mogu se prevladati povratkom i vjerom u Boga!

Autor: Branimir Bučanović
Biblijski nauk i pogledi

Predestinacija: Božja milost za život

 

Ilustracija: Rim 9,21


Tijekom Posljednje večere sa svojim apostolima ‒ Gospodin Isus Krist ‒ poručuje da ih je izabrao iz svijeta. Nekima je poruka bila zbunjujuća i kontroverzna. Mislili su da mogu svojom snagom i djelima učiniti sve što požele pa čak i spasenje. Gospodin poučava, spasenje ovisi o Bogu: »Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.« Iv 15, 16.

Božji je izbor za spasenje temelj predodređenja, pa ga je potrebno pojasniti. Glagol izabrati (grč. klegomai), u Novom zavjetu, označava Božje djelovanje prema čovjeku. Zamislimo berača koji ubire plodove. Izabire plodove ‒ po svome odabiru. Usporedba pomaže pri približavanju onoga o čemu govorimo. Izbor, kao Božje djelo darovano čovjeku, je vidljiv u Svetom pismu od početka i tijekom cijele povijesti spasenja. Bog odlučuje stvoriti čovjeka, Nou izabire, Abrahama poziva, Mojsija odabire i daje službu, Izraela izabire za Crkvu Prvog saveza, Davida za vođu Naroda, a proroke za službu navještaja istina. Isus poziva učenike, izabire apostole. Apostol Pavao je izabran za službu Bogu i navještaj evanđeoske poruke. Bog izabire narod od kojega gradi Crkvu koju vrata pakla ne mogu pobijediti. Bog izabire za spasenje, i službu, te vječni život daruje!

Hrvatska riječ i.ž.r. predodređenje od lat. praedestinare, gl. grč. proorizō, u nauku Svetoga pisma znači Božje odabiranje za spasenje čovjekove duše. Biblijska usporedba o lončaru (Rim 9, 21 ‒ 23), koji ima vlast od grnčarije, koju je načinio, uradit što želi, pojašnjava nauk. Stvoritelj ima vlast odabrati za vječni život koga želi. Ideologije koje oblikuju društvo današnjice imaju, po vanjštini, drugačije idole od onih biblijskih, ali su u biti iste. Jedan o središnjih kumira današnjeg doba je ego kao mjerilo svega. Suvremenom čovjeku čudno je što ne može Bogu određivati i uvjetovati spasenje. Bezbožničke i religijske ideologije stvaraju svoja božanstva, a poganštinu »posvećuju«. Božji nauk o predodređenju dio je duhovne svijesti i spoznaje koju može razumjeti samo pobožni i prosvijetljeni vjernik. Kod istinskih vjernika potiče: zahvalnost, vjeru, sigurnost spasenja i neprolaznu nadu za veliku milost koju im je iskazao Gospod Bog, po Gospodinu Isusu Kristu u sili Duha Svetoga!

Sv. Augustin je poučavao nauk predodređenja: »Predestinacija je predznanje i pripremanje Božjih blagoslova, po kojima će svi, pripremljeni za slobodu, sigurno biti slobodni!« (De Dono Persev. XIV). »Augustinovi snažni predestinacijski pogledi utjecali su na mnoge rimokatoličke mislitelje tijekom povijesti, ali su, uglavnom, ignorirani od suvremenika. Njegovi temeljni pogledi na ovu temu bili su najviše prihvaćeni od reformacijskih reformatora kao Martina Luthera, i Jeana Calvina, te se danas očituju u povijesnim konfesionalnim izjavama reformirane teološke tradicije.« (Kenneth R. Samples)

Ewald Plass, u knjizi Sve što je Luther govorio, citira evangeličkog teologa Martina Luthera: »Ljudski je nauk o slobodnoj volji i našoj duhovnoj snazi besplodan. Spasenje ne ovisi o našoj volji, nego o Božjoj volji i odabiru!« Jedan dio, povijesne, konfesionalne izjave reformirane tradicije izražen je u II. helvetskom vjeroispovijedanju X: »Bog nas je u milosti izabrao. Bog je u vječnosti, slobodno, iz čiste milosti, bez čovjekove zasluge, predodredio ili izabrao svete koje će spasiti u Kristu, kao što je apostol poučio: ‘On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta.’ (Ef 1, 4). ‘Koji nas je spasio i pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Kristu Isusu, a koja se sada objavila dolaskom našega Spasitelja Krista Isusa.’ (2. Tim 1, 9 ‒ 10). Mi smo izabrani ili predodređeni (predestinirani) u Kristu. Bog nas je izabrao bez ikakvih naših zasluga, ne izravno, nego po Kristu i zbog Njega, da bi oni koji su sada vjerom ucijepljeni u Krista bili isto tako izabrani.« Reformirani su kršćani, Ujedinjenog Kraljevstva (prezbiterijanci), u Westministerskom vjeroispovijedanju (III, 5) iz 1647. o predestinaciji uočili i poučili: »Oni iz čovječanstva koji su, od Boga, predodređeni za život prije nego što su temelji svijeta postavljeni, u suglasju s njegovom vječnom i nepromjenjivom svrhom, te tajanstvenim savjetom i njegovom dobrom voljom ‒ izabrani su u Kristu za vječnu slavu. Iz njegove čiste slobodne milosti i ljubavi bez bilo kojega znanja vjere, dobrih djela, ili očuvanja u kojem od njih, ili bilo čemu u stvorenju kao uvjet ili uzrok koji ga pokreće u slavu ili njegovu veličanstvenu milost!«

Zaključujemo s biblijskim navodima za proučavanje i promišljanje: Post 21, 12; Izl 33, 19; Pnz 10, 15; 1. Sam 12, 22; 2. Ljet 6, 6; Ps 33, 12; 65, 4; 135, 4; Iza 41, 1 ‒ 10; Jer 1, 5; Mk 13, 20; Iv 6, 37; 15, 16; 17, 1 ‒ 9; Dj 3, 18; 4, 28; 13, 48; 17, 26; Rim 9, 11 ‒ 21; 11, 5; Ef 1, 3 ‒ 7; 3, 11; 1. Sol 1, 4; 2. Sol 2, 13; 2. Tim 1, 9; Tit 1, 2; 1. Pt 1, 2.

Autor: Branimir Bučanović

Biblijski nauk i pogledi

Briga za Božje djelo

Ilustracija: Blagoslov za Hrvatsku

»‘Budi, dakle, junak, Zerubabele’ – riječ je Gospodnja – ‘budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče! Budi junak, narode sve zemlje’ – riječ je Gospodnja. ‘Na posao! Jer ja sam s vama!’ – riječ je Gospoda nad vojskama! ‘Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!’« Hagaj 2, 4 ‒ 5

Vrijeme u kojemu je živio Hagaj, starozavjetni prorok, slično je današnjici našega naroda (2016. g.). Nakon što je, uz pomoć Boga, hrvatskog naroda, branitelja i prijatelja iz svijeta pobijedio jugoslavenske bezbožnike i pobunjenike, te porazio ideju Velike Srbije, raspršio mitove o »krajiškim ratnicima« i odbacio komunistički totalitarizam ‒ započela je i duhovna obnova. Nažalost duhovna obnova nije išla biblijskim smjerom, a vjera u Boga nije u središtu obnove, pa zbog toga ni Hrvatska nije doživjela pravu duhovnu i društvenu punu promjenu.

Kada se Narod vratio iz Babilonskog sužanjstva (538. pr. Kr. za vrijeme perzijskog kralja Kira) u porušenu i zapuštenu domovinu, započeli su obnovu duhovnog i društvenog života. Vrlo brzo su prestali sa duhovno-moralnom i nastavili sa materijalnom obnovom. Unatoč materijalnom napretku nisu imali blagoslov ‒ kao da je sve bilo ukleto. Korupcija i kriminal su se proširili u sve dijelove društva! Nakon šesnaest godina Bog daje objavu svoje volje pobožnim prorocima Hagaju i Zahariji (520. pr. Kr. za vrijeme kralja Darija). Objave su zapisane u njihovim knjigama koje se nalaze pri kraju Starog zavjeta. Bog, kroz pobožnog proroka, upućuje poruke-riječi-objave. Četiri puta u isto toliko mjeseci (1. 1, 1… 2. 2, 1… 3. 2, 10… 4. 2, 20…). Poruke su upućene: vrhu državne vlasti, Velikom svećeniku predstavniku duhovne zajednice, i cijelom Narodu. Božje poruke su prihvatili, nastavljena je obnova Hrama i duhovnog života, a to je imalo traga na promjeni i poboljšanju stanja društva.

Kada se naslage povijesne prašine obrišu vidljive su poruke za današnje doba.

»’Ja sam s vama!’ ‒ poručuje Gospod.« (1,13) Bremenito je okružje u kojemu živimo. Hrvatska je sustavno balkanizirana i obezbožnjavana u tamnicama ideologija pakla od 1918. Hrvatsko babilonsko ropstvo završeno je 8. listopada 1991. Ipak, darvinistički demoni opsjedaju Hrvatsku, a ideologija pakla i dalje riga vatru. Podsjećamo ‒ po njoj je čovjek životinja, a društvo zvjerinjak u kojemu preživljavaju najjači. Bezbožnici, anarhisti, liberali i ljevičari predani su promicanju ovog oblika svjetonazora i društvenih odnosa! Vjernici se ponekad osjećaju usamljeni, ostavljeni i pod pritiskom. Čini se kao da životne bitke moraju voditi sami. Ipak, odjekuje biblijska istina koju nisu uspjeli utišati. Upućena je vjernicima u Hrvatskoj ‒ Bog je s vama, ne bojte se! Uzdajte se u Boga, vjerujte u njega, nemojte dopustiti da vas pokolebaju na putu vjere ‒ Isus je pobijedio Sotonu!

Budi utješen i kreni na posao obnove (usp. 2, 4). Duhovna obnova u kojoj je Bog središte, a Sveto pismo vodič za duhovnost i društvenu pravednost siguran je put u blagoslovljen život na Zemlji i vječni život u Nebu. Naše društveno okružje ima dugačku kršćansku tradiciju. Kristijanizacija poganskih Hrvata započela je vrlo brzo nakon što su se naselili na područjima današnje Hrvatske i šire (od 7. st.). Nažalost Biblija nije bila temelj i pravac pobožnosti. Različiti kristijanizirani, a izvorno poganski običaji (pr. kult štovanja kostiju i tijela mrtvih ljudi, kult mrtvih ljudi, štovanje kipova i slika itd.) mnogima su i danas uporište religioznosti. Na putu duhovne obnove Biblija je neophodna kao vodič pobožnosti i objave. Spoznaja potvrđuje: proučavanje, promišljanje i promicanje Svetoga pisma u životu pojedinca i društva vodi u Božji blagoslov. Reformacija je iz skrivenih ćelija, ljudima na svjetlo iznijela Sveto pismo. Stotine su tisuća ljudi proganjani i ubijani zbog vjere u Boga i želje da čitaju i proučavaju Bibliju. Kasnije su progonitelji shvatili koliko blagoslova daje Riječ Božja, a danas sve kršćanske Crkve naglašavaju njezinu važnost u pobožnosti vjernika  ‒ to je reformacijsko postignuće. Iako je Narod u teškim okolnostima krenuo u obnovu koja je izgledala nemoguća, zbog poslušnosti Bogu i voljnosti da rade ‒ uspjeli su!

»Ne bojte se!« (2,5) Strah, u svakodnevnom životu, nije moguće izbjeći ‒ ali ga je moguće kontrolirati i vladati nad njima. Ne bi li se to dogodilo potreban je život vjere u Boga i molitve koje dovode do duhovne obnove. Molitva, na temelju nauka Svetoga pisma, duboko je prožimanje, najveća zahvalnost i najdublje duhovno komuniciranje koje čovjeka povezuje sa Stvoriteljem. Molitva upućena Bogu ‒ iskrenim i razumljivim riječima ‒ obnavlja i utvrđuje. Obnovljen čovjek nije u strahu dokle god se oslanja na Boga. Biblija ohrabruje ‒ ne bojte se, živite s Bogom!

Sveto pismo potiče na brigu o vjeri, te njezinoj važnosti za društvo. Oni koji nemaju vremena za Boga, ne odvajaju od materijalnog za Crkvu, ne mogu očekivati Božji blagoslov, u najmanju ruku su duhovno zaspali. Dakle, briga pomaganje i održavanje Božjega djela znak je vjere i duhovne budnosti. To vodi u blagoslovljenu i naprednu društvenu zajednicu!

Molitva: Gospode, pomozi da briga za tvoje kraljevstvo bude u središtu našega zanimanja. Pouči nas načinima davanja doprinosa promicanju tvoje slave u Hrvatskoj!

Autor: Branimir Bučanović