Kategorija: Biblijski nauk i pogledi

Različiti oblici propagande uvjeravaju kako je za sreću najpotrebnije materijalno bogatstvo.

Slušamo, čitamo, i gledamo kako mnogi žele pronaći sreću tamo gdje se može više zaraditi, i bolje obogatiti. Bogate države postaju pseudo raj na Zemlji. Zbog iluzije, smisla i svrhe tamo negdje daleko, neki se odriču čak i dobrog života u domovini, te kreću, nazovimo to tako, na hodočašće u materijalističke meke. Velika većina tih svjetovnih hodočasnika na kraju, a često prekasno, shvati kako utrka za prolaznom srećom ne daje vječno zadovoljstvo i mir u srce.

Zapis biblijske knjige Zaharije izuzetno je poticajan: »Ovako govori Gospod nad Vojskama: ‘Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama’ – riječ je Gospoda nad Vojskama!« (Zah 1,3.)

Potrebno je promisliti o potrebi povratka Bogu. On započinje odlukom da se živi po vjeri u Boga. Vjerovati znači donijeti odluku kako iznad prolaznog i vidljivog postoji: duhovno, nevidljivo, neprolazno i vječno. Staviti pouzdanje u ‒ Boga Stvoritelja svega ‒ konačne, najveće istine i smisla života! Kroz vjeru u Boga postajemo cjelovita bića ‒ osobe duha, duše i tijela. Istinska vjera u Boga nije bijeg nego sagledavanje stvarnosti. Pomaže promotriti život sa slabostima i prednostima, nevoljama i radostima. Vjera otvara oči duha pa se jasnije vidi materijalna i duhovna stvarnost koja nas okružuje. Povratak je Bogu moguć onima koji uočavaju i priznaju svoje pogrješke. Bog iskrenog pokajnika ne odbacuje! Poznati su primjeri iz života u kojima najbliži odbacuju jedni druge zbog ideoloških ili svjetonazorskih pogleda. Bog prihvaća i najvećega grješnika, ako se svjesno i savjesno pokaje te okrene Bogu! Okretanje Bogu najvažnija je odluka za čovjeka. Posebno je upućena onima koji: slijede mračne ideologije, promiču duhovne obmane, uništavaju brak te se klanjaju kumirima modernoga svijeta. Pobožnim proučavanjem Svetoga pisma ‒ sagledavanjem biblijskog povijesnog i kulturološkog okružja ‒ uočava se kako su tadašnji ljudi imali identične izazove kao i ljudi današnjice. Izdvojimo neke od najčešćih: briga za materijalnu sigurnost, potraga za duhovnim i nacionalnim identitetom, problemi bračnog života, izazovi odgoja djece, očuvanje vjere, potraga za smislom i svrhom života itd.

Život je nalik putovanju na kojemu je bitno imati pouzdan putokaz koji vodi k odredištu. Sveto pismo je putokaz koji vodi do konačnog odredišta, pomaže da se čovjek ne izgubi, a zagubljenima pokazuje pravi put. Uočavajući poruku koju daje Biblija shvaćamo kako su njezine smjernice potrebne čovjeku današnjice. Strka, zbrka, nemir i nered života mogu se prevladati ‒ povratkom i vjerom u Boga!

Autor: Branimir Bučanović

»‘Budi, dakle, junak, Zerubabele’ – riječ je Gospodnja – ‘budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče! Budi junak, narode sve zemlje’ – riječ je Gospodnja. ‘Na posao! Jer ja sam s vama!’ – riječ je Gospoda nad vojskama! ‘Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!’« Hagaj 2, 4 ‒ 5

Vrijeme u kojemu je živio Hagaj, starozavjetni prorok, slično je današnjici našega naroda (2016. g.). Nakon što je, uz pomoć Boga, hrvatskog naroda, branitelja i prijatelja iz svijeta pobijedio jugoslavenske bezbožnike i pobunjenike, te porazio ideju Velike Srbije, raspršio mitove o »krajiškim ratnicima« i odbacio komunistički totalitarizam ‒ započela je i duhovna obnova. Nažalost duhovna obnova nije išla biblijskim smjerom, a vjera u Boga nije u središtu obnove, pa zbog toga ni Hrvatska nije doživjela pravu duhovnu i društvenu punu promjenu.

Kada se Narod vratio iz Babilonskog sužanjstva (538. pr. Kr. za vrijeme perzijskog kralja Kira) u porušenu i zapuštenu domovinu, započeli su obnovu duhovnog i društvenog života. Vrlo brzo su prestali sa duhovno-moralnom i nastavili sa materijalnom obnovom. Unatoč materijalnom napretku nisu imali blagoslov ‒ kao da je sve bilo ukleto. Korupcija i kriminal su se proširili u sve dijelove društva! Nakon šesnaest godina Bog daje objavu svoje volje pobožnim prorocima Hagaju i Zahariji (520. pr. Kr. za vrijeme kralja Darija). Objave su zapisane u njihovim knjigama koje se nalaze pri kraju Starog zavjeta. Bog, kroz pobožnog proroka, upućuje poruke-riječi-objave. Četiri puta u isto toliko mjeseci (1. 1, 1… 2. 2, 1… 3. 2, 10… 4. 2, 20…). Poruke su upućene: vrhu državne vlasti, Velikom svećeniku predstavniku duhovne zajednice, i cijelom Narodu. Božje poruke su prihvatili, nastavljena je obnova Hrama i duhovnog života, a to je imalo traga na promjeni i poboljšanju stanja društva.

Kada se naslage povijesne prašine obrišu vidljive su poruke za današnje doba.

»’Ja sam s vama!’ ‒ poručuje Gospod.« (1,13) Bremenito je okružje u kojemu živimo. Hrvatska je sustavno balkanizirana i obezbožnjavana u tamnicama ideologija pakla od 1918. Hrvatsko babilonsko ropstvo završeno je 8. listopada 1991. Ipak, darvinistički demoni opsjedaju Hrvatsku, a ideologija pakla i dalje riga vatru. Podsjećamo ‒ po njoj je čovjek životinja, a društvo zvjerinjak u kojemu preživljavaju najjači. Bezbožnici, anarhisti, liberali i ljevičari predani su promicanju ovog oblika svjetonazora i društvenih odnosa! Vjernici se ponekad osjećaju usamljeni, ostavljeni i pod pritiskom. Čini se kao da životne bitke moraju voditi sami. Ipak, odjekuje biblijska istina koju nisu uspjeli utišati. Upućena je vjernicima u Hrvatskoj ‒ Bog je s vama, ne bojte se! Uzdajte se u Boga, vjerujte u njega, nemojte dopustiti da vas pokolebaju na putu vjere ‒ Isus je pobijedio Sotonu!

Budi utješen i kreni na posao obnove (usp. 2, 4). Duhovna obnova u kojoj je Bog središte, a Sveto pismo vodič za duhovnost i društvenu pravednost siguran je put u blagoslovljen život na Zemlji i vječni život u Nebu. Naše društveno okružje ima dugačku kršćansku tradiciju. Kristijanizacija poganskih Hrvata započela je vrlo brzo nakon što su se naselili na područjima današnje Hrvatske i šire (od 7. st.). Nažalost Biblija nije bila temelj i pravac pobožnosti. Različiti kristijanizirani, a izvorno poganski običaji (pr. kult štovanja kostiju i tijela mrtvih ljudi, kult mrtvih ljudi, štovanje kipova i slika itd.) mnogima su i danas uporište religioznosti. Na putu duhovne obnove Biblija je neophodna kao vodič pobožnosti i objave. Spoznaja potvrđuje: proučavanje, promišljanje i promicanje Svetoga pisma u životu pojedinca i društva vodi u Božji blagoslov. Reformacija je iz skrivenih ćelija, ljudima na svjetlo iznijela Sveto pismo. Stotine su tisuća ljudi proganjani i ubijani zbog vjere u Boga i želje da čitaju i proučavaju Bibliju. Kasnije su progonitelji shvatili koliko blagoslova daje Riječ Božja, a danas sve kršćanske Crkve naglašavaju njezinu važnost u pobožnosti vjernika  ‒ to je reformacijsko postignuće. Iako je Narod u teškim okolnostima krenuo u obnovu koja je izgledala nemoguća, zbog poslušnosti Bogu i voljnosti da rade ‒ uspjeli su!

»Ne bojte se!« (2,5) Strah, u svakodnevnom životu, nije moguće izbjeći ‒ ali ga je moguće kontrolirati i vladati nad njima. Ne bi li se to dogodilo potreban je život vjere u Boga i molitve koje dovode do duhovne obnove. Molitva, na temelju nauka Svetoga pisma, duboko je prožimanje, najveća zahvalnost i najdublje duhovno komuniciranje koje čovjeka povezuje sa Stvoriteljem. Molitva upućena Bogu ‒ iskrenim i razumljivim riječima ‒ obnavlja i utvrđuje. Obnovljen čovjek nije u strahu dokle god se oslanja na Boga. Biblija ohrabruje ‒ ne bojte se, živite s Bogom!

Sveto pismo potiče na brigu o vjeri, te njezinoj važnosti za društvo. Oni koji nemaju vremena za Boga, ne odvajaju od materijalnog za Crkvu, ne mogu očekivati Božji blagoslov, u najmanju ruku su duhovno zaspali. Dakle, briga pomaganje i održavanje Božjega djela znak je vjere i duhovne budnosti. To vodi u blagoslovljenu i naprednu društvenu zajednicu!

Molitva: Gospode, pomozi da briga za tvoje kraljevstvo bude u središtu našega zanimanja. Pouči nas načinima davanja doprinosa promicanju tvoje slave u Hrvatskoj!

Autor: Branimir Bučanović