Biblijski nauk i pogledi

Snovi u »Svetom pismu«

San-radnika


Snovi su oduvijek privlačili čovjekovu pozornost. Različito su tumačeni, a mnogi im pripisuju nadnaravna značenja. Promotriti ćemo ih iz biblijskoga ugla, te istaknuti nekoliko znanstvenih činjenica.

Neuroznanstvena istraživanja su potvrdila da suvremeno društvo daje loše poticaje koji vode ka narušavanju cjelovitosti, dubine i dužine spavanja. Zaključak je istraživanja da treba redovito spavati sedam do osam sati, a mnogi ljudi spavaju puno kraće. Oni koji redovito spavaju kraće od šest sati imaju velike izglede da obole od: depresije, moždanog udara, pretilosti pa čak i psihoze tj. trajno narušenoga psihičkoga zdravlja. Dakle, kronična neispavanost narušava čovjekovo zdravlje. Naš mozak tijekom dana prikuplja podatke koje obrađuje za vrijeme sna. Dok spavamo odvija se  nevjerojatna i bitna umna preobrazba pa možemo sa sigurnošću zaključiti: bez redovitoga i dovoljnoga spavanja i sanjanja, kojega se uglavnom ne sjećamo, nema zdravoga duševnoga života. Za više o istraživanjima u ovom području pročitajte: »National Geographic«, Michael Finkel, »Nove spoznaje o znanosti spavanja«, str. 22. br. 8, kolovoz 2018.

U »Svetom pismu« zapisani su primjeri i poruke o snovima, te rijetkim pojedincima, koji su imali Bogom dani dar njihova tumačenja. Bog je ponekad kroz snove davao čovjeku poruke koje su mu bile vodič za postupanje ili objava Božje volje. Ipak je potrebno uočiti: ne možemo govoriti o snovima kao izvoru, nego sredstvu preko kojih je Bog ponekad i u rijetkim okolnostima progovarao čovjeku. Nadalje, iako vjernici danas imaju Duha Svetoga i puninu Božje volje kroz biblijsku objavu, ne možemo odbaciti mogućnost da Bog i danas povremeno otkriva svoju volju kroz snove. Ipak, onaj tko misli da dobiva objave kroz snove treba ih – kroz biblijsko proučavanje u molitvenomu duhu – provjeravati. Što se tiče tzv. tumača snova, baš kao u biblijska tako i današnja vremena, treba biti izuzetno oprezan. Uglavnom se radi o smutljivcima koji koriste naivnost, nesreću ili neznanje pojedinaca za svoju, obično materijalnu, korist.

Istaknuti ćemo tri biblijska primjera koji pojašnjavaju i približavaju ovu temu: Jakovljev i Josipov san, te Daniel.

Jakovljev san zapisan je u knjizi »Postanka«, čit. Post 28, 10 – 22. Dok je bio na putu te odlučio prenoćiti usnio je zanimljiv san. Sanjao je anđele koji su usmjeravali njegovu pozornost prema Gospodu. Iz zapisa se iščitava i ključna služba Božjih anđela; oni usmjeravaju na Gospoda i pozivaju ljude na vjeru u Boga. Bog je Jakovu dao obećanje o blagoslovu i uspostavi saveza koji će i Jakov potvrditi. Ova ga se je objava dojmila pa je odlučio tamo načiniti bogomolju. Mjesto je prozvao Betel, hrv. kuća Božja. Biblijski zapis ovako opisuje Jakovljev doživljaj: »Tad se Jakov probudi oda sna svojega te reče: ‘Zaista je Gospod na ovome mjestu, a ja nisam ni znao.’ I prestraši se te reče: ‘Kako je strašno ovo mjesto! Ovo nije drugo nego kuća Božja i ovo su dveri nebeski!’« (Post 28, 16 – 17. VB) Ovaj je san primjer Božje objave koja se je kasnije potvrdila kao istinita, a njezino je ostvarenje nastupilo nakon dugog vremena. Bog je objavio svoju volju Jakovu, a on je s vjerom prihvatio.

Danielov primjer pokazuje izuzetno rijedak dar: tumačenje snova. U starozavjetnoj biblijskoj knjizi, koja nosi ime po njemu, pronalazimo mnoge zanimljivosti, zgode iz njegova i života trojice sudrugova, te duboke duhovne poruke. Njih su četvorica, zajedno sa sunarodnjacima, odvedeni u Babilonsko sužanjstvo. Biblijski zapis ovako ih opisuje: »A ovoj četvorici dječaka, njima Bog dade znanje i razbor u svakoj knjizi i mudrosti; a Daniel je razumijevao sva viđenja i snove.« (Dn 1, 17.) Ova je rečenica bitna za razumijevanje rijetkog dara koji je imao Daniel, kao i njegov izvor. Daniel je povremeno koristio dar, kada ga je Bog nadahnuo, kako bi pojasnio i objasnio Božju volju. On je tumačeći snove služio Bogu, nije tražio novčanu ili bilo koju drugu dobit zauzvrat, te je naglašavao da je izvor tog dara Bog. Moćni vladar Nabukodonozor, kojemu je rastumačio san, ovako je posvjedočio o njegovom daru: »Doista, vaš Bog – on je Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima i otkrivatelj tajni, kad si mogao otkriti ovu tajnu.« (Dn 2, 47.)

Treći je primjer zapis svjedočanstva Božje objave Josipu u snu (čit. Mt 1, 18 – 25). Bog je objavio, po anđelu Gabrijelu, Josipu istinu u svezi njegove zaručnice Marije. Bio je to navještaj izvanrednoga i nadnaravnoga događaja tj. utjelovljena ili inkarnacije Boga u obličju čovjeka u osobi Isusa iz Nazareta. I u ovom slučaju san je sredstvo preko kojega se donosi poruka o izuzetnom događaju: »A rodit će sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus, jer on će spasiti puk svoj od grijeha njihovih.« Josipov je primjer zanimljiv jer pokazuje kako se u rijetkim te izuzetnim okolnostima Bog, u snu po anđelu, objavljuje čovjeku.

Zaključak je sljedeći: snovi u »Bibliji« nemaju, sami po sebi, tajnovito ili nadnaravno značenje. Zbog toga ih ne treba gledati kao izvor otkrivenja, uvida u budućnost ili nekih nadnaravnih objava. Biblijska je poruka jasna: Bog je ponekad i ponekom čovjeku, kroz snove, davao poruke koje su bile upućene pojedincima, kako nevjernicima tako i vjernicima. San i snovi pomažu čovjeku da se obnovi, odmori te održava zdravo duševno i duhovno stanje.


Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović
Biblijski nauk i pogledi

Vjera velikana vjere

Biblijska vjera


»Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.« Heb 11, 1 ‒ 3. (KS)


Kada su jednom zgodom apostoli zamolili Gospodina Isusa Krista da im uveća vjeru, misleći da im je potrebna velika vjera, on im je odgovorio kroz usporedbu o gorušičinomu zrnu. Poručio im je da im je dovoljno vjere veličine gorušičinog zrna pa će učiniti nemoguće stvari. Gorušičino zrno je malo, manje od zrna riže, pa je poruka jasna. Potrebno je malo istinske i prave vjere – vjere u Boga! (čit. Lk 17, 5 ‒ 6.)

Što je to vjera? U novozavjetnomu izvorniku grč. i.ž.r. »pistis«, je hrv. i.ž.r. vjera i znači: prihvaćanje, pristajanje uz, obznanjivanje i življenje određenih istina koje su objavljenje u »Svetom pismu«. Prema uvodnomu biblijskomu navodu (Heb 11, 1 ‒ 3) vjera je imanje ili posjedovanje (eng. the supstance) grč. i.ž.r. »hupostasis«, i uvjerenost (eng. the evidence) grč. i.m.r. »eleghos«. Kada se kaže da je vjera posjedovanje to znači usmjerenost uma te odlučno, predano i ustrajno prihvaćanje objavljenih biblijskih istina, te uvjerenost u istinitost biblijskih poruka i božanskih objava.

Bez vjere je nemoguće pristupiti i spoznavati Boga. Vjera je duhovno sredstvo, odnosno postupak po kojemu dolazimo do Boga i ostajemo u njemu. »Božja riječ« jasno poručuje: »A bez vjere nemoguće mu je ugoditi; jer tko Bogu pristupa, mora povjerovati da On jest i da je nagraditelj onih koji ga traže.« (Heb 11, 6. VB) Prema tome svaki onaj tko želi spoznavati Boga treba se osloboditi svoje umišljenosti i veličine. To je duhovni postupak koji traži poniznost, predanost, ustrajnost i povjerenje u Boga.

Vjerovati znači prihvaćati vrhovništvo »Svetog pisma«, a biblijsku objavu za mjerodavnu u vjeri i nauku. Vjerovati znači prihvaćati postojanje Boga, kojega se ne može dokazati materijalnim načinima. Vjerovati znači i prihvaćati postojanje duhovne stvarnosti, koja nije opipljiva, ali je spoznatljiva. Vjerovanje nije nejasno osjetilno stanje, nego duboko uvjerenje i osvjedočenje u postojanje duhovne stvarnosti i Boga. Bez vjerovanja nema duhovnoga života, a kroz vjeru ulazimo u duhovni život. Vjera pomaže u otkrivanju i razotkrivanju istina koje su važne na putu spasenja. Duhovni život, o kojemu pišemo, temelji se na biblijskim objavama, a ne na osobnim pogledima, objavama ili umišljajima jer je »Biblija« konačna objava Božje volje!

U jedanaestom poglavlju »Poslanice Hebrejima« zapisani su uzori vjere za nasljedovanje. Riječ vjera zapisana je, u četrdeset redaka tog poglavlja, čak dvadeset i tri puta. Istaknuto je više od sedamnaest kanonsko-životnih i veličanstvenih osoba. Životnih jer su stvarni primjeri, a »veličanstvenih« zbog vjere koju su imali, koja ih je vodila, usmjeravala i poticala na život nade. Istaknimo i podsjetimo na Abrahama o kojemu se, pored ostalih, piše. Bog se objavio Abrahamu i dao smjernice koje će postati temelji za vjeru koju danas baštinimo. Kršćani nasljeduju jednobožnu vjeru koja mu je objavljena, pa zato govorimo o kršćanstvu kao objaviteljskoj vjeri. Bog se je i prije objavljivao pojedincima te pokazivao svoju volju; a od početka je bio u doticaju s čovjekom. No, od Abrahama počinje istiniti oblik vjere i pobožnosti kako ih mi danas razumijemo. Svemogući Gospod Bog objavio se je Abrahamu. On je bio u poodmakloj dobi kada ga je Gospod pozvao na putovanje koje postaje prauzor duhovnog putovanja na koje Bog poziva čovjeka. Ono što je on primio kao obećanje u naznakama se je počelo ostvarivati za vrijeme njegova života; a tek se nakon više stoljeća ostvarilo. Abraham prima Božji poziv i počinje vjerno slijedi Boga. Bez dokaza i sigurnosti s vjerom kreće za Bogom. Abrahamov primjer pokazuje da vjera ne treba biti uvjetovana životnim okolnostima, nego prihvaćanjem Božjeg poziva i obećanja.

Ljudi i danas, unatoč izazovima, mogu slijediti Boga. Glas Duha Svetoga, u srcu čovjeka, poziva na iskreno i potpuno predanje Bogu. Poziva na: obraćenje, život vjere, odanost, predanost, izgradnju Božjeg kraljevstva i slavljenje Božjega imena. Taj se Božji glas danas čuje kroz »Sveto pismo«, a kad dopre u ljudsko srce donosi promjene. Taj je glas poput duhovnog dinamita, u čovjeku ruši ono što je loše ne bi li se izgradilo novo i bolje.

Velikani vjere bili su poslušni Bogu, željeli su čuti Božji glas i susresti se s Bogom. Kao i oni i mi možemo biti u doticaju i duhovnom zajedništvu s Bogom. Njihovi primjeri pokazuju put pobožnosti, potiču na živu vjeru i usmjeravaju na Boga koji treba biti središte čovjekova života. Njihovi primjeri potiču da se: promiču Božji uzori, gradi Božje kraljevstvo i veliča Bog!

Autor (tekst i ilustacije): Branimir Bučanović

Istinita vjera
Biblijski nauk i pogledi

Biblijski anđeli


»I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: ‘Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!’« Otk 22, 8b ‒ 9. (KS)


Apostol Ivan, tijekom zatočeništva na otoku Patmos, dobio je više božanskih objava u kojima je vidio što će se zbiti u njegovo vrijeme, tijekom povijesti, do kraja svijeta te buduću slavu. To je Božje otkrivenje dobio od Gospodina Isusa Krista i po njegovomu nalogu od anđela. U jednomu trenutku se htio pokloniti anđelu, zbog toga što je dobio uvid u te nebeske objave, ali ga je on upozorio da to nikako ne čini, a uvodni biblijski navod o tomu govori.

Anđeo znači: glasnik, donositelj poruke, navjestitelj, izaslanik, teklić, kurir ili poslanik, dolazi od i.m.r. grč. angelos. U biblijskomu zapisu rabi se za nebeska bića koja mogu imati obličje čovjeka, ili nadnaravni prikaz, te biti dobri ili zli.

Prema biblijskomu nauku anđeli su službujući duhovi koje Bog, povremeno, šalje s određenom nakanom da obave zadanu službu te budu od pomoći vjernicima (čit. Heb 1, 7 ‒ 14). U starozavjetno doba javljali su se povremeno te obavljali povjerene službe, dolaskom novozavjetnoga doba njihovo se djelovanje umanjuje. To se može protumačiti činjenicama da još živimo u vremenu Božje milosti, imamo puninu djelovanja Duha Svetoga, i puninu Božje objave zapisanu u »Svetom pismu«.

Svrha je dobrih anđela donositi poruke od Boga, izvršavati zadatke, služiti Bogu, pomagati ljudima ‒ i činiti sve što Svemogući zahtijeva. Njihova je uloga sljedeća: služenje, pomaganje, posredovanje te izvršavanje od Boga povjerenih zadataka; a vidljiva je iz zadaća koje su obavljali. Najčešće su prenosili božje poruke, a to je vidljivo u »Svetom pismu«. Njihova je služba sadržavala jedan ili više dijelova: pronaći, pomoći, izbaviti i navijestiti o budućim događajima osobi, skupini, i narodu s kojima bi došli u doticaj. Nekoliko biblijskih primjera oslikavaju djelovanje i moć anđela. Hagara bježeći od Sare susreće Gospodnjeg anđela (čit. Post 16). Dobila je naputak što treba učiniti te proročanstvo o budućem djetetu i njegovoj ulozi. Kod Sodome i Gomore uočljivo je djelovanje anđela kao navjestitelja nesreće, izvršitelja uništenja, ali i onih koji brinu i pomažu Lotu koji je zajedno sa svojom obitelji trebao od tamo izaći (čit. Post 19). Navještaj Isusova rođenja bio je po anđelu Gabrijelu. Anđeo je upozorio o mogućoj nesreći tek rođenoga djeteta, zbog čega je obitelj pobjegla u Egipat na sigurno (čit. Mt 1, 18 ‒ 2, 23). U »Otkrivenju« anđeli se opisuje kao služitelji pred Božjim prijestoljem, predvodnici duhovnih bitki u nebesima i donositelji objava.

Postoje i zli anđeli tj. demoni ili zlodusi. Njihova je uloga loša i razarajuća. Zlodusi se opisuju kao: nevaljali, zli, otpadnici, zavodnici, uništavači, buntovnici protiv istine i Boga. Vođa je zloduha Sotona ili Đavao, otpali anđeo koji je bio u službi Boga. Zbog visokog položaja u Nebu uzoholio se te biva izbačen iz Nebeskog kraljevstva. Sa sobom je poveo, odnosno zaveo, jedan dio anđela (jednu trećinu) koji su postali njegovi službenici tj. zlodusi. Izaija je ovako opisao njegov pad: »‘Oholost se tvoja sruši u podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač.’ Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru narodâ? U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestol ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.’ A sruši se u podzemlje, u dubine provalije!« Izaija 14, 11 ‒ 15. (KS) Djelovanje zloduha vidljivo je u različitim zapisima »Svetog pisma«. Zlodusi iskušavaju vjernike, donose zlo, potiču neprijateljstvo i nasilje, opsjenare, zavode u svrhu duhovne zablude koja vodi u otpadništvo od Boga i nevjeru, te čine sve ostalo u cilju: umanjivanja, uništavanja i obezvrjeđivanja vrhovništva Boga i vjere vjernika. Odličan biblijski primjer takovog djelovanja vidljiv je na kušnjama Gospodina Isusa Krista (čit. Mt 4, 1 – 11. Mk 1, 12 – 13. Lk 4, 1 – 13.) Vođa zlih duhova kušao je Gospodina Isusa Krista na početku i tijekom njegove službe. Te su kušnje bile u cilju Gospodinova duhovna posrnuća. Isus se je odupro snagom vjere, duha i »Svetog pisma«. On je svojim primjerom pokazao da se kušnje mogu nadvladati, i da je pobjeda osigurana svima onima koji su ustrajni u vjeri te se spremno suočavaju sa duhovnim izazovima.

Anđeli su nebeska ali nesavršena bića i stvorenja. Njihova je nesavršenost uočljiva u činjenici da su neki otapali i postali zli. Ne znaju sve i nemaju jasan uvid u evanđeosku tajnu koja je objavljena istinskim vjernicima. Štovanje-klanjanje anđelima, te bilo komu ili čemu, osim Bogu je neprihvatljivo, štetno i duhovno pogubno!

Autor (tekst i foto ilustracije): Branimir Bučanović


Anđeli na satu (Muzej Mimara)