Reformacijski nauk i pogledi

Što je to reformacija?

Lutherove teze
Crkvena vrata u Wittenbergu na koja su postavljena 95. Teza

Reformacija je duhovni i društveni pokret koji je potaknut i ustrojen — pod Božjim nadahnućem i vodstvom — u Europi tijekom 16. st. te se proširio po cijelom svijetu.

Reformacija je donijela duhovne i strukturne promjene Crkve, potaknula razvoj društvene zajednice te ustrojavanja reformacijskog kršćanstva, i tri crkve reformacije: Evangeličke (luteranske), Reformirane-Prezbiterijanske (kalvinske), i Anglikanske-Episkopalne. Od tog vremena započinje i novi pravac u teološkoj misli poznat kao reformacijska nauka, ovaj sustav teologije svoje temelje gradi na Svetom pismu i cjelokupnom kršćanskom nasljeđu (Zapada i Istoka) koji nije protivan Riječi Božjoj kao konačnom utjecaju na nauk i pobožnost. Reformacija se sučelila s ustrojem, strukturom, praksom i teologijom tadašnje Rimske Crkve, te poticala primjenu izvornih načela nauka i prakse kršćanstva u cilju poboljšanja postojeće Crkve i društva. Zbog političkih, ekonomskih i religijskih interesa — odbacivanja i neprihvaćanja reformi — evanđeoske promjene bile su teško izvodive. Budući su se stvorile duhovne i društvene, okolnosti koje su to omogućile, a nisu bile uništene ili pristopljene (asimilirane) što je bio slučaj s nekim prijašnjim kršćanskim nastojanjima, došlo je do ustrojavanja reformacijskih crkava i zajednica.

Nastavi čitati “Što je to reformacija?”
Biografije

Job: Čovjek duhovnog integriteta

Job

Među mudronosnim starozavjetnim knjigama Jobova se ističe opisom ljudske patnje, nevolje i kušnje čiji izvor i razlog nije izravno povezan sa osobom koju je zadesila niti njezinim možebitnim grijehom ili pobunom protiv Boga.

Kad se govori o osobi od integriteta onda se želi istaknuti da je: neovisna, poštena, pravedna, privržena određenom sustavu vrijednosti i ponašanja, neporočna, čestita i ispravna. Upravo se takovim opisuje i Job koji je živio u vrijeme patrijarha Staroga zavjeta, jugoistočno od Damaska u mjestu Us. Živio je u drugom tisućljeću prije Krista, te nije bio židovskog porijekla. Iako je to vrijeme, najvjerojatnije, prije uspostave abrahamskog saveza ipak je vidljivo da se radi o čovjeku koji je upoznat s vjerom u pravoga i jednoga Gospodina Boga. Opisan je kao osoba duhovnog i ljudskog integriteta te se ističu njegove odlike: pravednost, poštenje, bježanje od zla i pobožnost (čit. Job 1,1). Ove su četiri osobine bitne za uočiti posebno u svjetlu cijele kušnje i problema koji će se pojaviti. Naglašava se da je bio bogat te posjedovao veliko imanje: sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, petsto bikova, te velik broj sluga. Bio je oženjen, imao sedam sinova i tri kćeri (usp. Job 1, 3 ‒ 4). Njegova je obitelj živjela sretnim i lagodnim životom, on je vodio brigu da sve u obitelji bude na slavu Božju a ukućani obdržavaju vjeru u Boga i budu vjerni. Prema normama i razumijevanju pobožnosti ljudi tog vremena bio je blagoslovljen od Boga, te primjer pobožnosti, sreće i uspjeha u životu. Dakle, njegov život prije kušnje i nevolje koje su ga zadesile može se opisati kao savršen.

Nastavi čitati “Job: Čovjek duhovnog integriteta”