Protestantska radna etika

Glede protestantske radne etike ima dosta nerazumijevanja i krivih tumačenja. Jedna je od čestih obmana da protestanti slijepo vjeruju u rad te im je poput idola. Zbog toga je potrebno istaknuti nekoliko činjenica povezanih s pitanjem rada i društvenoga napretka iz ugla protestantizma.

Ovu ćemo temu približiti kroz jednu usporedbu. Jedna je obitelj nastanjena u švicarskomu kraju. Okruženi su ljepotom prirode, planinama, čistim zrakom i odnosima koji se temelje na provođenju zakona, reda i rada. Iako je slika na prvi pogled idilična njihov je život prožet odricanjem, i neprestanim ulaganjem u budućnost, te zapamćen velikim i žestokim sukobima i ratovima. Zemlja je oskudna i puno se mora raditi da bi dala malo ploda. Rade različite poslove jer je život težak i mukotrpan. Radi se puno jer se samo tako može preživjeti i stvoriti bolja budućnost. Vjera je bitna odrednica njihova života, ona je njihova osobna, ali i javna stvar. U svomu domu nastoje održavati pobožnost koja se temelji na molitvi i proučavanju Svetoga pisma. Uključeni su u život crkvene zajednice, daju dio materijalnoga za Crkvu i svojim životom nastoje slaviti Boga.

Ovo je obrazac koji je oblikovao i stvorio ono što će kasnije postati poznato pod pojmom »protestantska radna etika«. Iako su se mnogi od tih uzora ‒ posebno vjerski ‒ izgubili, upravo su oni formirali svijest društvenih zajednica gdje je protestantizam ostavio velikoga traga: Švicarska, Nizozemska, Švedska, Njemačka, Velika Britanija, Norveška, SAD-e, Australija, Novi Zeland itd.

Protestantska radna etika svoju utemeljenost nalazi na predanoj, iskrenoj i jednostavnoj pobožnosti koja je usmjerena klanjanju i slavljenju Boga (Oca, Sina i Duha Svetoga). Podrazumijeva pobožnost u osobnom životu utemeljenom na molitvi i proučavanju Biblije, te pobožnost u zajednici vjernika. Jedno je od značajnih uporišta postavki i pouka: »Svako zanimanje može biti na slavu Boga ako se obavlja poštenim, predanim i upornim radom.« Takova pobožnost potiče štedljivost, a kao posljedica predanoga rada i štednje stvaraju se društveni uvjeti koji dovode do akumulacije kapitala. Kapital, koji se razumno koristi, i pametno ulaže stvara dobit, a to vodi u materijalno blagostanje pojedinca i društva.

Na kraju budimo jasni do kraja: prije svega, iznad svega, i Bogu na slavu našoj je domovini potrebna duhovna obnova tj. istinsko buđenje vjere i nade, kao siguran put u bolju budućnost i cjelovitu društvenu obnovu, a to je bit i nasljeđe protestantske, ali i opće kršćanske radne etike!