Biblija je objava i riječ Božja u kojoj su sadržani naputci, smjernice i nadahnuće za Bogoštovlje. Bogoštovlje je veličanje, štovanje, slavljenje, iskazivanje poštovanja, podložnosti, molitva, predanje Bogu koji je: Svemoguć, Sveobdržavanjuć i Sveznajući – Stvoritelj svega živoga i neživoga! To je duhovna i temeljna potreba svakog istinskog vjernika. Reformirano je bogoštovlje utemeljeno i sastavno povezano s čitanjem, navještajem i porukom koja se temelji na Svetomu pismu. U ovomu članku sagledavamo bit i dijelove te Bogoštovlje pojašnjavamo i približavamo kroz biblijske temelje.
Poziv na Bogoštovlje je s citatom iz Svetoga pisma, obično Psalama. Bogoštovno se pjevanje često temelji na prepijevanim psalmima ili istinama koje su nadahnute naukom Svetoga pisma. Prije poziva na pokajanje, koje je sastavnim dijelom Bogoštovlja, čitaju se dijelovi iz Riječi Božje koji potiču na promišljanje. Tijekom Bogoštovlja, obično, ima dva čitanja iz Svetoga pisma koji su temelji za propovijed. Propovijedanje treba biti izlaganje i pojašnjavanje nauka Svetoga pisma s primjenom za današnji osobni, duhovni i društveni život. Ispovijedanje je vjere najčešće Apostolsko vjeroispovijedanje, a rjeđe Nicejsko-Carigradsko, cilj ispovijedanja je da zajednica vjernika potvrdi svoju vjeru u Boga te pamti najvažnije dijelove vjerovanja. Molitva Oče naš sastavni je dio Bogoštovlja. Večera Gospodnja i njezino ustanovljenje odvija se navođenjem Kristovih riječi iz Svetoga pisama. Molitve iz Psalma ili drugi dijelova Svetoga pisma obično prati opću molitvu. Zazivanje Božjega blagoslova, na kraju, najčešće je kroz tzv. Aronov blagoslov (Br 6, 24 ‒ 26).
Starozavjetno je bogoštovlje trebalo biti sastavni dio života i ustrojeni obred. Štovanje je Gospoda bilo nadahnuto naukom Saveza koji je Bog ustanovio sa svojim narodom. Saveze koje je Bog uspostavljao s čovjekom temeljni su poticaj za Bogoštovlje. Zbog grijeha čovjeka Gospod uspostavlja Savez kako bi pomogao i ponudio rješenje čovjek. Bog je uspostavio više saveza koji progovaraju o karakteru Svemogućega. Primjer savez s Noaom opisan je u Pos 9, 1 ‒ 17. Noa je predstavnik novoga čovječanstva. Po njemu Bog poručuje kako više neće uništiti stvorenje potopom, a znak tog saveza je duga. Drugi je primjer Abraham. Potaknuto je pozivom i obećanjem od Boga, napuštanjem rodnoga mjesta te odlaskom u obećanu zemlju. Savez nosi obećanje da će Abraham biti nositelj Božjeg blagoslova mnogim ljudima, a potvrda rođenje nasljednika. Ovaj savez uključuje uspostavu obrezanja kao prauzor kršćanskog krštenja. Obrezanje je potvrda saveza između Boga i Abrahama kao predstavnika izbranog naroda. Treći je primjer Sinajski saveza posredovan po Mojsiju. Bog objavljuje svoju volju sažetu u Dekalogu i kroz Zakon koji proizlazi iz njih. Deset Božjih zapovijedi postaju i ostaju temelj i načela bogoštovlja i društvene etike (čit. Izl 20. 34, 10 ‒ 28. Pnz 4, 13. 5, 1 ‒ 21). Bog je uspostavio savez i s kraljem Daviom koji potvrđuje obećanje dano Abrahamu, uz obećanje dolaska Kralja tj. Mesije: 2. Sam 7, 12. Konačni i najveći savez Bog uspostavlja s kršćanima u osobi Gospodina Isusa Krista; Božjeg Sina, i Spasitelja svijeta, a znak tog saveza je Krštenje. Gospodin je utjelovljenjem, životom na zemlji, patnjom, uskrsnućem i uzašašćem ispunio sve potrebno ne bi li narušeni odnos s Bogom bio obnovljen i trajno uspostavljen po Gospodinu Isusu Kristu. Taj Novi savez ili Novi zavjet, objavljuje Boga u svjetlu milosrđa, praštanja i novog početka (čit. Mt 26, 28. Mk 14, 24. Lk 22, 20. 1. Kor 11, 25. 2. Kor 3, 6. Gal 4,24. Heb 8, 6 ‒ 9. 9, 15. 12, 24.). Biblijski savezi potiču na Bogoštovlje i podsjećaju koliko je Bog: velik, moćan, dobar i milostiv te čovjeku daju nadu kako ono što odražavaju je smisleno, i svrhovito.
Prema antičkim običajima ako bi netko susreo osobu višeg roda ili statusa očekivano je da padne pred noge (pokloni se ničice), čelom dirne zemlju, a tijekom spuštanja u pokoran položaj odašiljala je poljupce ljubeći svoju ruku. Tim činom se pozdravljalo, iskazivala podložnost i poštovanje važnoj osobi. To je slika klanjanja, štovanja Boga ili bogoštovlja. U Starom zavjetu (LXX) grč. proskuneo, hrv. štovati, klanjati se, pokloniti se označava čin štovanja Boga. Novi zavjet koristiti istu riječ za čin slavljenja, hvaljenja, veličanja, štovanja ili klanjanja Bogu i Gospodinu Isusu Kristu po Duhu Svetomu (čit. Mt 4, 10. Lk 4, 8. Iv 4, 20 ‒ 24. 12, 20. Dj 8, 27. 24, 11. 1. Kor 14, 25. Heb 11, 21. Otk 4, 10. 5, 14. Mt 2, 2 i 11. 8, 2. 9, 18. 14, 33. 15, 25. 20, 20. 28, 9 i 17. Mk 5, 6. Lk 24, 52. Iv 9, 38). U Bibliji se glagol štovati-klanjati pojavljuje 108 puta, a potiče na aktivnost prema Bogu. Bogoštovlje je dakle odraz vjere u Boga te se kroz njega izražava podložnost, zahvalnost i veličanje Boga za sve ono što On jest u svojoj suverenosti.
Kako bi podrobnije shvatili biti kršćanskog bogoštovlja treba promotriti što je to Crkva. U Novom zavjetu imenica ženskog roda grč. eklesia se u hrv. prijevodi sa zajednica ili Crkva (usp. Dj 2, 47. 8, 1. 13, 1). Danas se pojmovi Crkva ili Eklezija često povezuje sa određenom organizacijom ili mjestom na kojem se odvija bogoštovlje. U Novom zavjetu pojam označava: zajednicu, skupinu ljudi, skupštinu, osobe koji su sljedbenici Isusa Krista – vjernike koji su pozvani iz vlasti tame u Božje kraljevstvo. Budući je Crkva zajednica ljudi koji su ujedinjeni naukom Isusa Krista može se zaključiti da Bogoštovlje treba biti usmjereno samo na Boga, tj. slavljenje i veličanje Stvoritelja.
Bogoštovne obrasce naziremo u Starom i Novom zavjetu. Za kršćane su novozavjetni bitni. Iz različitih knjiga možemo uočiti pojedine dijelove koji su se razvijali u liturgijske obrasce. Novi zavjet upućuje na Večeru Gospodnju kao bitnu sastavnicu Bogoštovlja (čit. Mt 26, 26 ‒ 30. Mk 14, 22 ‒ 26. Lk 22, 15 ‒ 20. 1. Kor 11, 23 ‒ 25). Sakrament je ustanovljen od Gospodina Isusa Krista, a vidljivo je da su elementi Kruh i Vino, te su vjernici primali oba. Posljednja večera, koju je Gospodin blagovao sa učenicima i tijekom koje je ustanovljena Večera Gospodnja, preteča je i poveznica onoga što je u ranoj kršćanskoj zajednici bilo poznato kao Gozbe ljubavi ili Agape. Zajedničko blagovanje obroka i pomaganje siromasima.
Čitanje pojedinih knjiga i dijelova Biblije bili su preporuka vjernicima (1. Tim 4, 13) i sastavni dio Bogoštovlja (1. Sol 5, 27. Kol 4, 16). Bitan je dio Bogoštovlja bilo propovijedanje istina iznesenih u Svetom pismu (Dj 20, 7. 1. Kor 14, 26), pjevanje hvalospjeva, psalam (1. Kor 14, 26. Kol 3, 16. Ef 5, 19), a sve je trebalo biti na izgradnju i poticaj okupljenima. Poslanica Timoteju (1. Tim 2, 1 ‒ 3) poučava da se zagovara za sve ljude, posebno one na društvenim položajima kako bi njihovo djelovanje bilo na opću korist zajednice. Skupljali su se prilozi i materijalna pomoći za potrebite (Rim 15, 26. 2. Kor 9, 13.), a nazočni su potvrđivali zazive s heb. riječi (Amen!) koja je izražavala potvrdu (1. Kor 14,16.).
Bogoštovlje je prolazilo razvoj i reforme. Ipak neodvojivo je povezano s Biblijom, a Sveto pismo je izvorište, smjernica i nadahnuće za slavljenje Boga.
Autor: Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.