Budući biblijski nauk ističe Božju milost, milosrđe, ljubav i praštanje grešniku, a moralne norme se stalno negiraju i krše nameće se razumno pitanje smisla i svrhe morala u osobnom životu i međuljudskim odnosima.
Na biblijski se moral često gleda kao na skup smjernica i načela kako bi ljudi trebali živjeti i urediti živote odnose. Uopćeno biblijski nauk ističe: pomoć, skrb, zaštitu slabih, nemoćnih i ranjivih, općenitu pravdu i ravnopravnost za sve. Biblijska su učenja usmjerena na ljubav, suosjećanje, pravdu, pravednost, poštenje i poštovanje drugih.
U području materijalnih, obiteljski, poslovnih i općenito društvenih odnosa naglašavaju se načela: poštovanja neželjenje i neotimanje tuđeg vlasništva, iskren govor, poštovanje tuđe osobnosti i privatnosti, zabrana lihvarenja itd.
Budući su intimni odnosi povezani s emocionalnim, psihičkim ali i često materijalnim odnosima, biblijski nauk općenito naglašava puritanske heteroseksualne odnose.
Staleške odnose treba promatrati iz povijesno-kulturološke vizure a ne kao trajna načela društvenih odnosa.
Uopćeno govoreći, a na temelju životnog iskustava i promatranja, može se zaključiti. Moralna rigidnost, puritanizam, društvena kohezija i solidarnost – s onima koji žive slična načela – izraženija su u manjim, ruralnim i zatvorenijim sredinama. U gradskim, velikim, industrijaliziranim i napućenim sredinama je: slobodnije, usmjereno na eksperimentiranje i zabavu.
Svrha je biblijskog morala stvaranje osobne i društvene stabilnosti, predvidivosti i tako uravnoteživanje međuljudskih odnosa; te pokazuje, u određenoj mjeri, čovjekovu duhovnost i biblijsko‐životni svjetonazor.
Biblijski moral naglašava Bogu ugodna životna načela koja proizilaze iz biblijske objave, te potiče načelo ljubavi i poštovanja svoga bližnjega.
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.