
“A vjera je osnova onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojih ne vidimo. Jer po njoj stari primiše svjedočanstvo.” Heb 11, 1 – 2.
Grč.i.ž.r. “pistis” prevodi se s vjera. Taj se biblijski pojam u poslanici Hebrejima 11 pojavljuje više od dvadeset puta u četrdeset redaka, pa možemo zaključiti da je to i središnja tema.
Vjera je: prihvaćanje, pristajanje, obznanjivanje i življenje istina koje su objavljenje u “Svetomu pismu”.
Vjerovati znači prihvaćati postojanje duhovne stvarnosti koja nije opipljiva ali je spoznatljiva. Ta duhovna stvarnost nije nejasno emocialno stanje, nego – duboko opresvjedočenje – da postoji Bog i onostrano.
Bez vjere nema duhovnoga života. Vjerom ulazimo u duhovni život; otkrivamo i razotkrivamo istine koje su važne na putu spasenja.
Duhovni život temelji se na biblijskim objavama, a ne osobnim objavama ili pogledima jer je “Biblija” konačna objava Božje volje! U njoj je sadržano sve što je bitno za spasenje i duhovnu objavu. Čitajući i promišljajući biblijske poruke; otkriva se i razotkriva “um Božji”.
“Biblija” je mjerodavna i smjerodavna bogododuhna objava, Božja riječi za život i duhovnost.
Vjerovati u Boga znači prihvaćati njegovo postojanje. Bez vjere nije moguće ugoditi Bogu. Tko želi pristupiti i biti s Bogom – mora vjerovati – da postoji Bog te da blagoslivlja one koji ga traže.
“A bez vjere nemoguće mu je ugoditi; jer tko Bogu pristupa, mora povjerovati da On jest i da je nagraditelj onih koji ga traže.” Heb 11, 6. (B.B.)
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.