Apostol Ivan

Sv. Ivan bio je jedan od najbližih učenika Gospodina Isus Krista i apostol. Bavio se je se ribarenjem na Galilejskom jezeru, i bio rodom iz Betsaide. Imao je brata Jakova, također, apostola, od roda Zebedeja.

Susret sa Isusom opisao je u Evanđelju (čit. Iv 1, 35 ‒ 40). Ivan je, po svoj prilici, bio učenik Ivana Krstitelja, a na njegov poticaj i svjedočanstvo pristupio je Isusu. Taj susret, na rijeci Jordan, ostavio je traga u njemu i tada započinje duhovna promjena. Ipak, proći će neko vrijeme prije nego krene za Isusom. Vrhunac duhovne obnove očitovati će se u pozivu koji mu upućuje Gospodin (Mt 4, 21). Poziv je sažeo evanđelista Matej (4, 19): »Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!« Ivan je krenuo za Isusom u ranoj mladosti i ostao vjeran Bogu do kraja života. Bio je i zatočen ‒ zbog vjere i svjedočanstva za Krista ‒ u poodmakloj dobi na otoku Patmosu oko 90. po. Kr. Tada je dobio uvid u otkrivenje i Božja viđenja koja je zapisao u posljednjoj knjizi Svetoga pisma apokaliptičkog sadržaja i naslova Otkrivenje (grč. apokalipsis). Bio je svjedok mnogih Kristovih djela, događaja i vjerni suputnik u naviještanju evanđeoske poruke – uvjereni i predani sljedbenik Gospodina Isusa Krista. Njegovi zapisi nisu samo svjedočanstva nego i poruke istine. On donosi dijelove Isusova nauka za koje procjenjuje – pod Božjim nadahnuće – da ih treba predstaviti i prenijeti te ih zapisuje u svojim knjigama. Apostol je uvjeren u posebnost i jedinstvenost Isusa, a njegova poruka je promicanje istina o Bogu: »Isus je pred svojim učenicima učinio mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.« Iv 20, 30 ‒ 31.

Bio je predani promicatelj istinitog nauka te zaštitnik od, u to vrijeme začetoga, gnostičkoga nauka. Gnosticizam će ostati uzor i poticaj mnogim obmanjivačima do danas. Očituje se u tomu da spaja istinu sa obmanom, a to čini uzimajući svjetovne ideje i ideologije koje spaja s kršćanskim naukom, i predstavlja tu religijsku ideologiju kao nešto suvremeno. Gnostici su pod izlikom tzv. višeg znanja (gnoze) i »duhovnosti« širili sinkretizam odnosno duhovnu obmanu. J. R. Porter, u knjizi Izgubljena Biblija, zaključuje: »Prema gnosticima, Krist dolazi na Zemlju da ljudima objavi istinu o njima samima: njegovo je naučavanje, a ne toliko njegova čuda, smrt i uskrsnuće, sredstvo spasenja. Gnostički Krist pojavljuje se u duhovnom obliku kao nebeski Otkupitelj, i gnostički se spisi ne zanimaju za ‘povijesnog Isusa’.« Apostol u proslovu Evanđelja po Ivanu (čit. Iv 1, 1 ‒ 18) poučava o vječnoj Riječi (grč. logos) koja postoji oduvijek (grč. arhē, hrv. od početka, izvor, ono po čemu sve postaje) ali se u punini vremena objavljuje u Tijelu (grč. sarks). Tako Riječ (vječni Krist, druga osoba Trojstva) postaje Tijelo (Isus iz Nazareta), živa i stvarna objava Boga čovjeku. Ova jasna pouka razotkriva gnostičku obmanu i daje pouku o tomu da je Krist stvarna osoba koja se je očitovala u Čovjeku – Isusu iz Nazareta.

Nakon uskrsnuća, i pošto su apostoli primili vijest da je Isusovo tijelo nestalo, zajedno s Petrom odlazi do praznog groba te se je osvjedočio (čit. Iv 20, 1 ‒ 10). Iako je bio uz Isusa tada još nije razumio što će se dogoditi niti značenje uskrsnuća. Njemu će, uostalom kao i drugim apostolima, biti potrebno neko vrijeme da shvati što se je stvarno zbilo, te da je Isus o tomu naviještao i da su starozavjetni spisi o tomu davno prije prorekli. Susret sa sedmoricom učenika, među kojima je bio i Ivan, sa Uskrsnulim (čit. Iv 21) na Tiberijadskom moru tj. Galilejskom jezeru zadivljujuće je svjedočanstvo. Nakon uskrsnuća učenici odlaze u Galileju i tamo susreću Gospodina. Galileja je rodna pokrajina mnogih učenika, a Gospodina Isusa Krista je tamo odrastao i započeo svoje poslanje. Tamo se zaključuje Isusova zemaljska služba. Ovaj će susret ostaviti trajan pečat na Ivana. On je onaj kojega je Isus posebno ljubio i koji je prvi saznao o izdajniku. Za njega je Isus Učitelj nad svim učiteljima koji je toliko poučio da bi se njegov nauk teško mogao sažeti čak i u sve knjige ovoga svijeta. Ivan je svjedok božjih istina koje prenosi za Istinu u koju je duhovno zaljubljen i predan do kraja.

Apostol Ivan je napisao bogoduhna djela koja su dijelom kanona Novog zavjeta: Evanđelje po Ivanu, 1., 2., 3. Ivanova poslanica, i Otkrivenje. Ivan je slijedio Isusa te proučavao i poučavao njegov nauk sedamdesetak godina. Budući je bio blizak Isusov učenik – od početka njegove službe – možemo zaključiti da su njegove poruke promišljene, istinite, dobro istražene i vrijedne nasljedovanja. Apostol Ivan doživio je duboku starost te je, po svoj prilici, bio jedini od dvanaest apostol koji je umro prirodnom smrću (oko 95. po. Kr. u Efezu).