“Sve Pismo − bogoduho − korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.” 2. Tim 3, 16 − 17. (KS)
U novozavjetnom izvorniku prid. grč. teopneustos, hrv. bogoduhno znači: od Boga nadahnuto, Božjim dahom prodahnuto. Ovu riječ bi doslovno i točno mogli opisati kao Božji dah ili Božji vjetar dakle bogodunu riječ ili Božju objavu. U 2. Pt 1, 21 gl. grč. ferō, hrv. nošeni ili poneseni se koristi za djelovanje Svetog Duha u istinitim prorocima, Božjim ljudima koji su dobili bogoduhnu objavu. Oni su bili poneseni tj. nadahnuti od Boga da prenesu Božju objavu ljudima.
Tim se riječima opisuje i objašnjava narav “Svetog pisma”, njezino izvorište i način prenošenja objave čovjeku.
U biti to znači da su pisci (oko 40 tijekom 1500 g.) bogoduhnih biblijskih knjiga (39 starozavjetnih i 27 novozavjetnih), za vrijeme pripremanja i tijekom pisanja biblijskih knjiga bili nadahnuti i vođeni Svetim Duhom. Zbog toga biblijske knjige sadrže bogoduhne poruke. Ti pisci nisu bili u transu, izvan pameti, u bunilu niti gubitku svijesti; bili su u svjesnom produhovljenom tj. bogoduhnom stanju, pa njihove poruke tj. biblijske knjige sadrže Božju objavu.
Možemo zaključiti da se u biblijskim knjigama nalaze bogoduhne objave koje Duh Sveti, po Božjoj milosti, oživljava u srcima onih koji su pozvani na put spasenja dok ih čitaju i slušaju. Upravo je zbog toga čitanje, slušanje i promišljanje “Svetog pisma” ključno za rast u spoznaji Boga i Božjih istina.
Bogoduhno “je jedan od najvažnijih novozavjetnih izraza nauka o božanskom nadahuću ‘Svetog pisma’. ‘Biblija’ je prodahnuta od Božjeg duha: ‘Jer nikada proroštvo ne bȋ čovječjom voljom doneseno, nego ga nošeni Duhom Svetim izgovoriše sveti Božji ljudi.’ (2. Pt 1, 21). Bog je izvor i autor ‘Pisma’. Iako napisana od ljudskih pisaca posjeduje težinu Božjeg autoriteta.” “Reformacijska Biblija”, bilješka za 2. Tim 3, 16.
Dr. Martin Luther, velikan kršćanske reformacije i bibličar, u svom “Malom katekizmu” iz 1529. g., odgovorio je na pitanje Zašto možemo biti sigurni da je “Biblija” autorativna i nepogrešiva Božja riječ.
“U ‘Evanđelju’, središnjoj poruci ‘Biblije’, Bog nam obećava novi život na temelju Isusova života, smrti i uskrsnuća.
Samo Božja obećanja stvaraju vjeru u Isusa Krista. Sam Isus, kojemu vjerujemo, izjavljuje da su svi spisi Božje riječi, bez greške i potpuno pouzdani u svemu o čemu poučavaju.
Isus koristi ‘Starozavjetno pismo’ kao Božju Riječ. On neprestano promiče ‘Sveto pismo’ kao mjerodavno izrazima poput ‘Pisano je!’ i ‘Zar niste čitali?’ (Mt 4, 4; 7; 10. 19, 4). Uvjerava nas da se ‘Sveto pismo ne može dokinuti’ (Iv 10, 35).
Isus za sebe tvrdi da ima istu vlast, govoreći, na primjer, ‘Kažem vam!’ (Mt 5, 22; 28; 32) ili ‘Zaista, zaista, kažem!’ (Iv 6, 47. Iv 5, 47), ili izričito tvrdeći da su Njegove riječi ‘duh i život’ (Iv 6, 63. Iv 8, 31 − 32).
Kao što je Bog pozvao i odabrao proroke u Starom zavjetu, stavio im je riječi u usta i ispunio njihova proročanstva, tako je i Isus pozvSao i ovlastio svoje apostolske svjedoke da govore njegovu Riječ, vođeni Svetim Duhom (Lk 10, 16; Iv 14, 26; Dj 1, 8; 2. Pt 1, 16 – 21; 1. Iv 1, 1 − 4).
Napomena: Vjerujemo da Božja Riječ sama po sebi ima moć uvjeriti čitatelja ili slušatelja u njezin autoritet. Budući da je Božja Riječ, sama se potvrđuje. Božja Riječ čini ono što govori. Pročitajte Izaiju: ‘Jer kao što kiša i snijeg padaju s neba i onamo se ne vraćaju, nego natapaju zemlju i daju da ona rodi i da iz nje nikne kako bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako će biti s mojom riječju kad izađe iz usta mojih: neće se k meni vratiti prazna nego će izvršiti ono što sam htio i uspjeti u onome zbog čega je poslah.’ Iza 55, 10 − 11. (VB)”
Budući je “Biblija” bogoduhna objava − Božja riječ, objavljuje od Boga nadahnute vječne poruke za pojedince i narode. Zbog toga ju je dobro čitati, proučavati i promišljati, a njezine poruke promicati.
Autor (tekst i foto ilustracija): Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.