Barnaba: Apostol utjehe

Barnaba je jedan od velikana ‒ koji je služio Kraljevstvu Božjemu predano i pobožno ‒ a o kojemu se ne zna dovoljno.

Temeljem biblijske povijesti otkrivamo zanimljive činjenice iz njegova života i službe. Bio je obraćenik na vjeru u Boga u vrijeme Prve Crkve. Zvao se Josip, a nakon obraćenja Bogu apostoli su ga prozvali Barnaba: Sin utjehe. Rodom je bio sa otoka Cipra i potjecao je iz Levitske (svećeničke) loze. Nastanio se u Jeruzalemu, te iskrenom vjerom i oduševljeno nasljedovao nauk Gospodina Isusa Krista. Bio je i pokrovitelj Crkve (pomogao prodajom imovine) kako bi se Božje djelo promicalo. Bog ga je pozvao u službu, a svojim je djelovanjem zadobio povjerenje apostola. Imao je propovjedničko-proročku, učiteljsku te apostolsku službu. Opisan je kao pošten, vjeran, i pobožan (čit. Dj 11, 22 ‒ 24).

Službu započinje nakon što su ga apostoli poslali u Antiohiju (usp. Dj 11, 22). Ta multietnička Crkva u Siriji imala je veliku ulogu u širenju kršćanstva, tamo će prvi puta poklonici živoga Boga biti prozvani kršćani (Dj 11, 26). Nedugo nakon što je došao u Antiohiju odlazi u Tarz po Pavla, on se u rodni grad preselio nakon što su u Jeruzalemu neprijatelji počeli smišljati načine kako ga ubiti. Njih dvojica zauzimaju značajno mjesto u oblikovanju zajednice u Antiohiji. Biti će, jedno vrijeme, bliski suradnici. Budući je Pavao, prije obraćenja Bogu, bio mrzitelj i progonitelj vjernika, bilo je potrebno dugo vremena da ga prepoznaju i priznaju u službi. Barnaba je odigrao značajnu ulogu u promicanju apostola Pavla (usp. Dj 9, 27).

Iz Antiohije će započeti Prvo misijsko putovanje apostola Barnabe i Pavla zapisano u knjizi Djela apostolskih 13, 2 ‒ 14, 27. Poticaj je došao od Duha Svetoga, službu je prepoznala Crkva (Dj 13, 2), a putovanje je bilo zbog navještaja i širenja evanđelja, te osnivanja i utvrđivanja kršćanskih zajednica. Ivan Marko bio je pratnja, a došao je iz Jeruzalema. Napravili su kružno putovanje, oko 600 km, u to vrijeme značajan uspjeh posebno ako se uzme u obzir način putovanja (puno pješačenja po kaldrmi). Kreću iz Antiohije put Selucije do otoka Cipra. Tamo su se zadržali, obišli cijeli otok od Salmine do Pafa te navješćivali Riječ Božju. Brodom odlaze do Male Azije te obilaze: Pergu, Antiohiju u Pizidiji, Ikoniju, Listru, Derbu. Iz pokrajine Pizidije odlaze u pokrajinu Pamfiliju. Riječ Božju su navijestili i u Pergi, pa iz luke u Ataliji brodom prema Antiohiji. Ovo misijsko putovanje postaje prekretnica jer se u značajnijem broju nežidovske nacije priključuju Crkvi. Kršćanstvo dobiva međunarodni karakter te počinje reforma s židovstva. Njihove nesuglasice započinju prije nego su krenuli na Drugo misijsko putovanje, koje je imalo cilj obići zajednice koje su osnovali. Razlog razmimoilaženja je bio Ivan Marko koji ih je napustio tijekom prvog putovanja, a kojega je htio povesti čemu se žestoko usprotivio Pavao. Kreću u misiju ali svaki svojim putem; Barnaba s Markom, Pavao sa Silom.

Barnaba je po svjetonazoru bio kozmopolita što je vidljivo iz suradnje s različitim etničkim skupinama. Imao je i značajnu ulogu na Prvom Saboru Crkve (čit. Dj 15, 5 ‒ 29) te se je zalagao za integraciju novih vjernika u Crkvu. Njegovim djelovanjem počinje reforma, a zaključci Sabora pokazuju da kršćanstvo nije jedna od frakcija Židovstva, nego samostojni put spasenja!

Barnaba je biblijski uzor koji pokazuje da Božja služba nije pompa nego: predano, ustrajno, uporno i često puta samozatajno djelovanje ‒ Bogu na slavu!

Autor: Branimir Bučanović