Biblijski nauk i pogledi

Susreti s Uskrsnulim


»Dok su oni još govorili o tom, stade Isus među njih i reče im: ‘Mir s vama!’ Od tjeskobe i straha oni su mislili da vide duha. On im reče: ‘Zašto ste se preplašili, i zašto se sumnje rađaju u vašim srcima? Vidite moje ruke i noge! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni.’«

Lk 24, 36 ‒ 39. (čit. Lk 24, 13 ‒ 49.)


Biblijski navod ujedinjuje dva događaja povezana s temom: susreti s uskrsnulim Isusom Kristom, a zbili su se na dan Kristova uskrsnuća.

Dvojca su išla prema Emausu, koji je od Jeruzalema udaljen desetak kilometara. U jednom trenutku pridružio im se Uskrsnuli, a oni ga nisu mogli odmah prepoznati. Započinju razgovor s njim te im je čudno kako nije upoznat s događajem koji je »uzdrmao« cijeli Jeruzalem. Ističe se duhovna poruka: pored zdravih očiju, nalaze se u duhovom sljepilu – hodaju s Gospodinom, a ne prepoznaju ga! U jednom trenutku Isus snažno progovara, i poučava o razlozima dolaska te smislu i značenju biblijskih spisa. Uistinu je potrebno da Bog progovori čovjeku, u dubini srca, tek tada može razumjeti smisao i važnost Biblije kao Božje objave! Potrebno je uočiti i trenutak dok su blagovali za stolom s Gospodinom; kod lomljenja kruha otvorile su im se oči. Postali su svjesni tko je s njima i pored njih. Tada su shvatili kako im je »srce gorjelo« dok je Gospodin iznosio pouku o Svetomu pismu, bili su ispunjeni: radošću, nadom i mirom. Njihov susreta s Uskrsnulim ostaje duhovni poticaj Kristovih učenika do danas. Kada se sluša Božji nauk ‒ iskrenim srcem ‒ ono se »zapali«; ispunja se nadom i dolazi do duhovne promjene. Ako imamo vjeru i ako je uporišna točka to je djelo Duha Svetoga. Na nama je »raspirivati vatru« i ne dopustiti gašenje Duha Svetoga, te kao i apostoli uživati u Gospodnjim riječima! Nakon što su shvatili smisao poruke, dvojica učenika, otrčala su iz Emausa u Jeruzalem i prenijeli radosnu vijest. Susret s uskrsnulim Gospodinom potiče da se vjera prenosi drugima, želi se svjedočiti o Kristu; da je njegovo djelovanje istinito i stvarno!

Drugi zapis (Lk 24, 33 ‒ 49) opisuje susret Isusa s učenicima istog dana. Pozdravlja ih tadašnjim uobičajenim pozdravom – »Mir s vama!« Zašto je ovaj »uobičajen« pozdrav neobičan. Zato što je Kristov mir dar koji nadilazi čovjekovo razumijevanje i okolnosti života. U teškim životnim okolnostima Kristov mir daje sigurnost u suočavanju s: strahovima, nesigurnostima, nevoljama, bolestima i svim drugim životnim okolnostima. Ako Sveto pismo shvaćamo kao istinitu Božju riječ onda će naši strahovi biti pobijeđeni njegovim slavnim uskrsnućem i obasjani Kristovom svjetlošću! Ovaj je zapis svjedočanstvo velikog i veličanstvenog događaja. Zanimljivo kako Gospodin, kao i u prvom primjeru, pojašnjava starozavjetno Pismo koje upućuje na dolazak Spasitelja. Isus daje učenicima poslanje (čit. Lk 24, 47), a kršćani su te riječi od onda do današnjih danas shvaćali doslovno: to je zapovijed Gospodina koju se treba držati dok se ponovno ne vrati. Evanđeoska poruka sadrži poziv na pokajanje i obraćenje. Obraćenje je duhovno okretanje Bogu tj. početak života vjere s Bogom. Svi se ljudi rađaju »duhovno mrtvi«, a Biblija poziva na okretanje Bogu i život s njim, odnosno na novo tj. duhovno rođenje. Ono započinje shvaćanjem potrebe za Spasiteljem te vlastite grješnosti tj. pokajanjem koje je žaljenje zbog grijehe i ispovijedanje Bogu. Nemoguće je reći kada i kako će se to dogoditi – to su Božji putovi! Bog čini kada hoće, kako želi i daje kome želi! U cilju duhovne obnove trebamo se preispitivati i vraćati Bogu, ne jednom nego često. Taj duhovni pravac treba nas pratiti cio život, a evanđeosko poslanje nosi poticaj na obraćenje Bogu i novi život s Kristom.

Isus se je ukazivao četrdeset dana nakon uskrsnuća na različitim mjestima. Na uskršnji dana ukazao se je: Mariji Magdaleni, ženama koje su došle na grob, Šimunu Petru i Ivanu, dvojici na putu za Emaus te većini apostola. Kasnije na obalama Tiberijadskoga mora, tj. na području Galileje, te jednoj većoj skupini od pet stotina ljudi. Susreti s Uskrsnulim potvrđuju vjeru u Boga, i daju nadu vječnog života.

Autor (tekst i fotoilustracija): Branimir Bučanović

Biblijski nauk i pogledi

Biblijski prikaz Uskrsa

Kriz

Uskrs je najveći kršćanski blagdan ‒ svjedoči o Kristovu uskrsnuću ‒ treći dan, nakon što je raspet na križ.

Dokazi o uskrsnuću zasnivaju se na izjavama više svjedoka te provjerenima i točnim zapisima evanđelista. Istinitost se očituje u činjenici da svjedoci i učenici nisu vjerovali kako je to moguće, nisu očekivali da će Isus skončati na takav način, te su bili sumnjičavi, prestrašeni u nevjerici ne samo do, nego i nakon uskrsnuća. Navedeno potvrđuje kako nisu izmisli događaj, koliko god izgledao nevjerojatan.

Biblijski zapisi

U Svetom pismu, koje je Božja objava i povijesni dokument, pronalazimo četiri zapisa o uskrsnuću Gospodina Isusa Krista: Mt 28, 1 ‒ 15; Mk 16, 1 ‒ 13; Lk 24, 1 ‒ 49; Iv 20, 1 ‒ 23.

Nastavi čitati “Biblijski prikaz Uskrsa”
Reformacijski nauk i pogledi

Što je to reformacija?

Lutherove teze
Crkvena vrata u Wittenbergu na koja su postavljena 95. Teza

Reformacija je duhovni i društveni pokret koji je potaknut i ustrojen — pod Božjim nadahnućem i vodstvom — u Europi tijekom 16. st. te se proširio po cijelom svijetu.

Reformacija je donijela duhovne i strukturne promjene Crkve, potaknula razvoj društvene zajednice te ustrojavanja reformacijskog kršćanstva, i tri crkve reformacije: Evangeličke (luteranske), Reformirane-Prezbiterijanske (kalvinske), i Anglikanske-Episkopalne. Od tog vremena započinje i novi pravac u teološkoj misli poznat kao reformacijska nauka, ovaj sustav teologije svoje temelje gradi na Svetom pismu i cjelokupnom kršćanskom nasljeđu (Zapada i Istoka) koji nije protivan Riječi Božjoj kao konačnom utjecaju na nauk i pobožnost. Reformacija se sučelila s ustrojem, strukturom, praksom i teologijom tadašnje Rimske Crkve, te poticala primjenu izvornih načela nauka i prakse kršćanstva u cilju poboljšanja postojeće Crkve i društva. Zbog političkih, ekonomskih i religijskih interesa — odbacivanja i neprihvaćanja reformi — evanđeoske promjene bile su teško izvodive. Budući su se stvorile duhovne i društvene, okolnosti koje su to omogućile, a nisu bile uništene ili pristopljene (asimilirane) što je bio slučaj s nekim prijašnjim kršćanskim nastojanjima, došlo je do ustrojavanja reformacijskih crkava i zajednica.

Nastavi čitati “Što je to reformacija?”