“U početku bijaše Riječ (grč. Logos), i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše u Boga. Sve po njoj postade i bez nje ne postade ništa što je postalo. U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima. I svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze. Bȋ čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe za svjedočanstvo da posvjedoči za Svjetlo, da svi uzvjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego da posvjedoči za Svjetlo. Bijaše Svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.” Iv 1,1–9.
Zapis iz Evanđelja po Ivanu (čit. Iv 1,1‒18,) piše o vječnoj Riječi (grč. Logos) koja postoji oduvijek (grč. arhē, hrv. od početka, izvor, ono po čemu sve postaje) ali se u punini vremena objavljuje u Tijelu (grč. sarks). Tako Riječ (vječni Krist, druga osoba Trojstva) postaje Tijelo (Isus iz Nazareta), živa i stvarna objava Boga čovjeku. Ovaj zapis donosi pouku o tomu da je Krist osoba koja se je očitovala u Čovjeku – Isusu iz Nazareta.
U tekstu istražujemo pojam Logos, njegovo jezično značenje od početaka tijekom povijesti. Koncept Logosa je bogat i složen, proteže se kroz različite filozofske tradicije te je ima veliki utjecaj na razvoj biblijsko-kršćanskog nauka. To je pojam koji se razvio tijekom vremena, a njegovo značenje može varirati ovisno o kontekstu. Tumačen je na razne načine, od kozmičkog principa reda do božanske Božje riječi. Iako njegovo specifično značenje može varirati, općenito se odnosi na razum, jezik i temeljnu strukturu stvarnosti. Razumijevanje različitih tumačenja Logosa može pružiti dragocjene uvide u različite filozofske i teološke tradicije.
Nastavi čitati “Logos: U početku bijaše Riječ” →
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.