Kategorija: Reformacijski nauk i pogledi

---

Sve kulture i društvene zajednice imaju svoje mitove, i nadnaravna stvorenja u narodnim pričama, predajama i vjerovanjima. Mitovi nisu samo stare mitske predaje npr. grčko-rimski panteon, slavensko rodnovjerje nego i novo nastajući: npr. Zvjezdane staze, Ratovi zvijezda, Gospodar prstenova itd.

Prema Hrvatskom jezičnom portalu mit dolazi iz grč. mŷthos: riječ, priča; a znači: »pov. priča iz narodne tradicije, govori o nadnaravnim bićima, precima ili junacima koji služe kao praiskonski tipovi i obrasci ponašanja u primitivnom gledanju na svijet. Stvarna ili izmišljena priča koja se obraća svijesti naroda uključujući njegove kulturne obrasce ili izražavajući duboke, općeprihvaćene osjećaje (često predrasude i sl.); neutemeljeno uvjerenje ili vjerovanje suprotstavljeno znanosti.«

Značajno-postojana priča

Mit je posebna vrsta priče koji ima dvije osnovne karakteristike: značaj i postojanost. Značaj: govori o nečemu važnom, npr. kako svijet funkcionira ili kako je svijet krenuo do toga kako su stvari nastale. Trajnost: priče koje su preživjele dugi niz stoljeća, ponekad tisućljeća što je dokaz dubokog značenja ili funkcionalne važnosti tih priča za ljude koji ih čuju, čitaju, čuvaju i pričaju. Glavni naglasak u mitovima je pričanje priče. Većina mitova nema poznatog autora ili ako ima obično je to onaj koji je prvi zabilježio (kao npr. Homer), ali ne i izmislio. Suvremeni mitovi najčešće imaju svoje autore. Shvaćanje je mita, u većini slučajeva ali ne uvijek, povezano s izmišljenom pričom.

Nastavi čitati “Mitovi i reformacija” →

---

---

Reformator, profesor teologije i pastor dr. Martin Luther (10. studenog 1483. – 18. veljače 1546.) iznio je osnove evangeličkog nauka  u “Velikom katekizmu” (“Der Große Katechismus”, Wittenberg 1529.).

U članku donosimo dio općeg nauka o molitvi Martina Luthera.

(…) “Najprije je potrebno poticati i poticati ljude na molitvu, kao što su to činili i Krist i apostoli.

Prvo što treba znati da je naša dužnost moliti zbog Božje zapovijedi. Jer tako smo čuli u Drugoj zapovijedi: ‘Ne uzimaj uzalud ime Gospoda, Boga svojega’, da smo tamo dužni hvaliti to sveto ime i prizivati ​​ga u svakoj potrebi ili moliti.

Zazivati Božje ime nije ništa drugo nego moliti. Molitva je stoga strogo i usrdno zapovijedana kao i sve ostale zapovijedi: ‘Nemoj imati drugog boga, ne ubij, ne ukradi’ itd.

Nastavi čitati “Lutherov nauk o molitvi” →

---

---

Jeste li se ikad osjećali napušteno od Boga? Za kršćanina možda nema goreg iskustva. Kao što se četverogodišnjakinja iznenada izgubila od roditelja u vrevi prepunog trgovačkog centra, osjeća se odvojeno, sama, zaboravljena. U nekim psalmima psalmist se ne samo osjeća izgubljeno u mnoštvu, već se boji da ga Bog nije ni počeo tražiti (Ps 13, 1 – 4).

Psalmi 42 i 43 čine upravo takvu sliku. Iako u Biblijama tvore dvije zasebne pjesme, većina bibličara vjeruje da su bili izvorno zajedno. Ista pitanja povezuje obje jadikovke: »Zašto si klonula, dušo moja; zašto uzdišeš u meni? Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog.« (Psalmi 42, 6; 11; 43, 5 HBD) i »Reći ću Bogu, svojoj stijeni: Zašto si me zaboravio? Zašto idem žalostan dok me neprijatelj muči?« (Ps 42, 10; 43, 2 HBD). Od njih dvoje, samo prvi ima naslov, a Psalam 43 prilično lijepo zaključuje tijek misli svog prethodnika.

Nastavi čitati “Osjećate li se napušteno od Boga?” →