Kategorija: Biblijski nauk i pogledi

»I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: ‘Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!’« Otk 22, 8b ‒ 9. (KS)

Apostol Ivan, tijekom zatočeništva na otoku Patmos, dobio je više božanskih objava u kojima je vidio što će se zbiti u njegovo vrijeme, tijekom povijesti, do kraja svijeta te buduću slavu. To je Božje otkrivenje dobio od Gospodina Isusa Krista i po njegovomu nalogu od anđela. U jednomu trenutku se htio pokloniti anđelu, zbog toga što je dobio uvid u te nebeske objave, ali ga je on upozorio da to nikako ne čini, a uvodni biblijski navod o tomu govori.

Anđeo znači: glasnik, donositelj poruke, navjestitelj, izaslanik, teklić, kurir ili poslanik, dolazi od i.m.r. grč. angelos. U biblijskomu zapisu rabi se za nebeska bića koja mogu imati obličje čovjeka, ili nadnaravni prikaz, te biti dobri ili zli.

Prema biblijskomu nauku anđeli su službujući duhovi koje Bog, povremeno, šalje s određenom nakanom da obave zadanu službu te budu od pomoći vjernicima (čit. Heb 1, 7 ‒ 14). U starozavjetno doba javljali su se povremeno te obavljali povjerene službe, dolaskom novozavjetnoga doba njihovo se djelovanje umanjuje. To se može protumačiti činjenicama da još živimo u vremenu Božje milosti, imamo puninu djelovanja Duha Svetoga, i puninu Božje objave zapisanu u »Svetom pismu«.

Svrha je dobrih anđela donositi poruke od Boga, izvršavati zadatke, služiti Bogu, pomagati ljudima ‒ i činiti sve što Svemogući zahtijeva. Njihova je uloga sljedeća: služenje, pomaganje, posredovanje te izvršavanje od Boga povjerenih zadataka; a vidljiva je iz zadaća koje su obavljali. Najčešće su prenosili božje poruke, a to je vidljivo u »Svetom pismu«. Njihova je služba sadržavala jedan ili više dijelova: pronaći, pomoći, izbaviti i navijestiti o budućim događajima osobi, skupini, i narodu s kojima bi došli u doticaj. Nekoliko biblijskih primjera oslikavaju djelovanje i moć anđela. Hagara bježeći od Sare susreće Gospodnjeg anđela (čit. Post 16). Dobila je naputak što treba učiniti te proročanstvo o budućem djetetu i njegovoj ulozi. Kod Sodome i Gomore uočljivo je djelovanje anđela kao navjestitelja nesreće, izvršitelja uništenja, ali i onih koji brinu i pomažu Lotu koji je zajedno sa svojom obitelji trebao od tamo izaći (čit. Post 19). Navještaj Isusova rođenja bio je po anđelu Gabrijelu. Anđeo je upozorio o mogućoj nesreći tek rođenoga djeteta, zbog čega je obitelj pobjegla u Egipat na sigurno (čit. Mt 1, 18 ‒ 2, 23). U »Otkrivenju« anđeli se opisuje kao služitelji pred Božjim prijestoljem, predvodnici duhovnih bitki u nebesima i donositelji objava.

Postoje i zli anđeli tj. demoni ili zlodusi. Njihova je uloga loša i razarajuća. Zlodusi se opisuju kao: nevaljali, zli, otpadnici, zavodnici, uništavači, buntovnici protiv istine i Boga. Vođa je zloduha Sotona ili Đavao, otpali anđeo koji je bio u službi Boga. Zbog visokog položaja u Nebu uzoholio se te biva izbačen iz Nebeskog kraljevstva. Sa sobom je poveo, odnosno zaveo, jedan dio anđela (jednu trećinu) koji su postali njegovi službenici tj. zlodusi. Izaija je ovako opisao njegov pad: »‘Oholost se tvoja sruši u podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač.’ Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru narodâ? U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestol ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.’ A sruši se u podzemlje, u dubine provalije!« Izaija 14, 11 ‒ 15. (KS) Djelovanje zloduha vidljivo je u različitim zapisima »Svetog pisma«. Zlodusi iskušavaju vjernike, donose zlo, potiču neprijateljstvo i nasilje, opsjenare, zavode u svrhu duhovne zablude koja vodi u otpadništvo od Boga i nevjeru, te čine sve ostalo u cilju: umanjivanja, uništavanja i obezvrjeđivanja vrhovništva Boga i vjere vjernika. Odličan biblijski primjer takovog djelovanja vidljiv je na kušnjama Gospodina Isusa Krista (čit. Mt 4, 1 – 11. Mk 1, 12 – 13. Lk 4, 1 – 13.) Vođa zlih duhova kušao je Gospodina Isusa Krista na početku i tijekom njegove službe. Te su kušnje bile u cilju Gospodinova duhovna posrnuća. Isus se je odupro snagom vjere, duha i »Svetog pisma«. On je svojim primjerom pokazao da se kušnje mogu nadvladati, i da je pobjeda osigurana svima onima koji su ustrajni u vjeri te se spremno suočavaju sa duhovnim izazovima.

Anđeli su nebeska ali nesavršena bića i stvorenja. Njihova je nesavršenost uočljiva u činjenici da su neki otapali i postali zli. Ne znaju sve i nemaju jasan uvid u evanđeosku tajnu koja je objavljena istinskim vjernicima. Štovanje-klanjanje anđelima, te bilo komu ili čemu, osim Bogu je neprihvatljivo, štetno i duhovno pogubno!

Autor (tekst i foto ilustracije): Branimir Bučanović

Pasha, Pesah, ili Vazam je starozavjetni godišnji blagdan koji je ustanovljen od Gospoda i posredovan preko Mojsija za Židove. Održava se sedam dana, počevši od 15. nisana ili izvorno heb. aviv (prvi mjesec Židovskog kalendara). Prema našem kalendaru to je u ožujku ili travnju. (čit. Izl 12, 1 – 13, 17; Lev 23, 4 – 8; Br 28, 16 – 25; Pzk 16, 1 – 8.)

Prva je Pasha bila uoči izlaska iz sužanjstva. To je Bogu posvećeni obrok koji je trebalo pripremiti po posebnom postupanju, i s točno određenom hranom. Bio je to sveti obiteljski obrok kojega su objedovali u hitnji, obučeni i spremni za polazak. Jeli su pečenu janjetinu, beskvasni kruh i gorko zelje. Krvlju, od janjeta, trebali su poškropiti nadvratnik i dovratnik u znak zaštite od anđela zatirača.

Bio je to obrok koji je imao i duhovno značenje. Janje je pralik Krista kao žrtve koja je predana za spasenje čovjeka; krvlju se označava očišćenje od grijeha koje daje Gospod; gorko zelje podsjeća na gorak život u Egiptu, a beskvasni kruh podsjećao na hitnju s kojom su izašli iz Egipta. Izlazak, koji nastupa nakon te Pashe, je i slika spasenja i otkupljenja. Gospod izvodi iz propasti i ropstva (grijeha), te vodi kroz sadašnji život u obećanu zemlju (vječni život). Na tomu je putovanju mnogo izazova (kušnje), i padova (grijeh), a vjernike vodi odabrani i poslani Mojsije (pralik Krista) koji posreduje za njih (kao što to danas čini Krist).

Pasha je zanimljiva iz biblijsko-povijesnoga pogleda koji pomaže sagledati kako je Gospod djelovao tijekom starozavjetnoga vremena. Ona pokazuje i kako Bog djeluje kroz saveze te koje su obveze onih koji su u zajedništvu s njim. Pasha je značajna zbog toga što je Gospodin Isus Krist tijekom posljednje večere blagovao Pashu, te je tada ustanovio Večeru Gospodnju (Euharistiju). To je sveti čin (sakrament) po kojemu Gospod obnavlja, potvrđuje, i utvrđuje savez s vjernikom. (čit. Mt 26, 26 – 29; Mk 14, 22 – 25; Lk 22, 19 – 20; 1. Kor 11, 24 – 26.)

Pasha je starozavjetni židovski obred, a Večera Gospodnja uspostavljena je od Gospodina Isusa Krista kao trajno svjedočanstvo zajedništva s Bogom. Ona povezuje novozavjetnu sa starozavjetnom objavom. Pasha upućuje na razvijajući način Božjeg djelovanja: iz starozavjetno prolaznoga ‒ u konačni i vječni novozavjetni savez s Bogom po Kristu. Taj je savez zapečaćen Kristovom krvlju prolivenom na Golgoti za spasenje čovjeka!

Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović