Biblijski nauk i pogledi

Pasha: Biblijsko-kršćanski pogled

Pasha, Pesah ili Vazam


Pasha, Pesah, ili Vazam je starozavjetni godišnji blagdan koji je ustanovljen od Gospoda i posredovan preko Mojsija za Židove. Održava se sedam dana, počevši od 15. nisana ili izvorno heb. aviv (prvi mjesec Židovskog kalendara). Prema našem kalendaru to je u ožujku ili travnju. (čit. Izl 12, 1 – 13, 17; Lev 23, 4 – 8; Br 28, 16 – 25; Pzk 16, 1 – 8.)

Prva je Pasha bila uoči izlaska iz sužanjstva. To je Bogu posvećeni obrok koji je trebalo pripremiti po posebnom postupanju, i s točno određenom hranom. Bio je to sveti obiteljski obrok kojega su objedovali u hitnji, obučeni i spremni za polazak. Jeli su pečenu janjetinu, beskvasni kruh i gorko zelje. Krvlju, od janjeta, trebali su poškropiti nadvratnik i dovratnik u znak zaštite od anđela zatirača.

Bio je to obrok koji je imao i duhovno značenje. Janje je pralik Krista kao žrtve koja je predana za spasenje čovjeka; krvlju se označava očišćenje od grijeha koje daje Gospod; gorko zelje podsjeća na gorak život u Egiptu, a beskvasni kruh podsjećao na hitnju s kojom su izašli iz Egipta. Izlazak, koji nastupa nakon te Pashe, je i slika spasenja i otkupljenja. Gospod izvodi iz propasti i ropstva (grijeha), te vodi kroz sadašnji život u obećanu zemlju (vječni život). Na tomu je putovanju mnogo izazova (kušnje), i padova (grijeh), a vjernike vodi odabrani i poslani Mojsije (pralik Krista) koji posreduje za njih (kao što to danas čini Krist).

Pasha je zanimljiva iz biblijsko-povijesnoga pogleda koji pomaže sagledati kako je Gospod djelovao tijekom starozavjetnoga vremena. Ona pokazuje i kako Bog djeluje kroz saveze te koje su obveze onih koji su u zajedništvu s njim. Pasha je značajna zbog toga što je Gospodin Isus Krist tijekom posljednje večere blagovao Pashu, te je tada ustanovio Večeru Gospodnju (Euharistiju). To je sveti čin (sakrament) po kojemu Gospod obnavlja, potvrđuje, i utvrđuje savez s vjernikom. (čit. Mt 26, 26 – 29; Mk 14, 22 – 25; Lk 22, 19 – 20; 1. Kor 11, 24 – 26.)

Pasha je starozavjetni židovski obred, a Večera Gospodnja uspostavljena je od Gospodina Isusa Krista kao trajno svjedočanstvo zajedništva s Bogom. Ona povezuje novozavjetnu sa starozavjetnom objavom. Pasha upućuje na razvijajući način Božjeg djelovanja: iz starozavjetno prolaznoga ‒ u konačni i vječni novozavjetni savez s Bogom po Kristu. Taj je savez zapečaćen Kristovom krvlju prolivenom na Golgoti za spasenje čovjeka!

Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović

Biblijski nauk i pogledi

Psalam 23.

Psalam 23.

»Gospod je moj pastir, ništa mi ne nedostaje. Na zelenim poljanama pusti me da sjedim i počinem kraj mirnih voda. On mi krijepi dušu. Zbog svoga imena vodi me pravim stazama. Ako bih morao i putovati tamnom gudurom, ne bojim se zla jer ti si sa mnom. Tvoj štap i tvoja palica me tješe. Spremaš preda mnom stol naočigled mojim neprijateljima. Glavu mi mažeš uljem; moja se čaša prelijeva. Samo će me sreća i milost pratiti kroz sve dane života moga i stanovat ću u kući Gospodnjoj dok živim.« Psalam 23.


Ovaj je psalam možda najpoznatiji od svi ostalih psalama u Psaltiru. Razlog je tomu što se često citira na kršćanskim okupljanjima, a može ga se čuti i u medijima. Njegova prepoznatljivost proizlazi iz zanimljive usporedbe (Bog kao pastir) i poticajnih poruka koje donosi, a koje ćemo istaknuti. David je ‒ Božjim nadahnućem ‒ napisao većinu pa tako i ovaj psalam.

Potrebno je uočiti povijesnu činjenicu koja pomaže pri razumijevanju i snazi poruke. U starozavjetno je doba svjetovni vladar ponekad oslikavan i opisivan kao pastir, a time se je željela pokazati njegova moć i skrb nad podanicima. Ponekad je to bio slučaj i sa poganskim božanstvima kao npr. Marduk, vrhovno babilonsko božanstvo, koji je oslikavan kao pastir. Usporedba pastira, kao onoga koji skrbi i brine, bila je poznata ljudima pradavnih vremena. Kroz ovu usporedbu kralj David ističe Gospoda Boga za svoga pastira, i po tomu se bitno razlikuje od poganskih vladara. David koji je zemaljski kralj tj. vođa Izraelskoga naroda, vjeruje, sluša i slijedi nebeskog tj. vječnog Pastira koji ga vodi kroz život. On koji je predvodnik svoga naroda slijedi Boga. Ovo je uzor za sve društvene vođe koje bi trebale biti ljudi vjere i svojim primjerom promicati božji sustav vrijednosti, a ne bezboštvo.

Slike koje se rabe (zelene poljane, mirne vode) oslikavaju Božje djelovanje koje vodi u duhovnu obnovu i okrjepu duše, te donosi blagoslov. Biti blagoslovljen znači imati mir u srcu i duhovnu okrjepu. Božje je djelovanje uvijek takovo, donosi napredak u duhovni život čovjeka. Nevolja je suvremenoga čovjeka što vjeruje da će te istinske, duboke i vječne vrijednosti te promjene pronaći u ideologijama i materijalnim prolaznostima ovoga svijeta. Stvarnost nas uči da su posljedice takovoga života razočarenja i duhovno mrtvilo. Zbog toga treba podsjetiti da je Bog taj koji krijepi dušu svima onima koji vjeruju, mole i žive s njim. Gospod je taj koji duhovno obnavlja, vraća snagu, i osnažuje.

Tamna gudura, štap i stol nose poruke: vjernik ima Božje vodstvo i zaštitu u životu. Tamna je gudura slika najtežih životnih okolnosti kroz koje vjernik može proći. Nema obećanja da će ići kroz život »kao po loju«, bez izazova i nevolja – ali ima nadu Božjega vodstva u najtežim životnim okolnostima, a to se slikom štapa oslikava. Nitko ne jede u blizini neprijatelja jer zna da će biti napadnut. »Stol naočigled neprijatelja« označuje sigurnost koju Bog daje vjerniku u najtežim okolnostima i neprijateljskom okružju.

Blagoslov je nad onima koji žive i slijede Boga, a to se poručuje kroz slike: ulja, čaše, i doma Gospodnjega. U biblijsko se doba maslinovo ulje koristilo kao potvrda božjega odabira i posvećenja za određenu službu. Tako su proroci, svećenici, suci i kraljevi pomazivani (izlijevanjem ulja na glavu) u znak Božjeg odabira i poziva za službu (odatle izrazi pomazanje i pomazanik). Puna čaša, koja se preljeva, označava puninu Božjega blagoslova. Božja kuća ili Gospodnji dom mjesto je njegove nazočnosti na Zemlji. U starozavjetno je vrijeme to isprva bio tzv. Šator sastanka koji je poticao od Mojsijeva doba, a potom Hram kojega je dao izgraditi Salomon. To su praslike nazočnosti Duha Svetoga u životima vjernika koji u punini počinje od izlića Duha Svetoga (čit. Dj 2). To je ujedno i eshatološka nada vječnoga života s Bogom (čit. Otk 21, 1 – 7).

Psalam 23. daje nadu i sigurnost te poručuje kako je vjernikov život zaštićen te utvrđen vjerom i neprolaznom nadom u Bogu.

Molitva: Gospode ti si duhovni pastir koji vodiš pravim putovima i dušu nam obnavljaš. U tebi je naš mir, nada i sigurnost. Molimo te blagoslovi nas i duhovno obnovi, utvrdi našu vjeru i daj nam postojanost u duhu, blagoslov u obiteljima, obrazovnim ustanovama, i radnim mjestima. Blagoslovi nas tu gdje živimo u našoj domovini Hrvatskoj. Gospode Bože to te molimo u ime Gospodina Isusa Krista po snazi Duha Svetoga. Amen!

Autor (tekst i fotoilustracija): Branimir Bučanović


Biblijski nauk i pogledi

Depresija i Biblija

Suhi list

Depresija je rasprostranjen poremećaj današnjice nazočan u svim kulturama, različitim društvenim i etničkim skupinama. Prema pojedinim istraživanjima u razvijenim zemljama više od 3 posto muške i 10 posto ženske populacije pati od depresije. Težina se nevolje očituje u činjenici što više od 15 posto osoba koja boluje od depresije izvrše suicid. Zbog toga skrećemo pozornost na ovu nevolju i napominjemo da kvalitetnu i cjelovitu procjenu te stručnu pomoć mogu pružiti osobe koje su osposobljenje za rješavanje ove bolesti (liječnici, psiholozi i psihijatri).

Mi ćemo ovaj poremećaj promatrati iz znanstvenoga i biblijskoga ugla. Stajališta su o depresiji nastala kompilacijom istraživanja i stajališta stručnjaka u tomu području, a u članku su samo sažeta. Biblijski pogledi su odraz proučavanja, promišljanja te pristupa Bibliji kao istinitoj Riječi Božjoj, čiji dijelovi imaju dubinski duhovni te iscjeljujući učinak.

Nastavi čitati “Depresija i Biblija”