Biblijski nauk i pogledi

Novi život s Bogom


Ivan 3, 3.

Temelj nauka Gospodina Isusa Krista zapisan je u Ivanu 3, 1 ‒ 21.

Evanđelista Ivan opisuje susret, razgovor i pouku koju Isus daje Nikodomu. On je bio istaknuti član društvene zajednice koji je došao Gospodinu Isusu Kristu i pokazao zanimanje za njegov nauk. Za njega je Isus: učitelj Božjih istina, tumač »Svetoga pisma«, i Božji poslanik uz kojega stoji Bog. Dolazi tajno i noću, vjerojatno u strahu da ga ne optuže za sljedbeništvo.

Isus poučava pouku oko koje se vodi cijeli razgovor, a njegova je središnja poruka sljedeća: »Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!« (Iv 3, 3. KS)

Isus rabi slike iz života pri pojašnjavanju biti svoga nauka: rođenje, voda, vjetar i svjetlo, a one služe kao putokaz ka središnjoj poruci. Novo rođenje tj. duhovna obnova u središtu je njegova nauka. Nije to puko pamćenje vjerskih istina ili biblijskih navoda, nego obnova vodom tj. krštenje, i Duhom tj. obraćenje. Čovjek treba biti nanovo rođen odnosno duhovno obnovljen kako bi bio dijelom Božjega kraljevstva. Gospodin Isus Krist u središte svoga nauka stavlja odnos s Bogom, taj je odnos je djelo Duha Svetoga. Duh obnavlja na njemu razumljiv način kako bi vjera bila duhovno ‒ Božje djelo, Bogu na slavu! Rođenje odozgor nije jezična ili stilska figura u tekstu, to je središnji duhovni događaj koji ostavlja duboki i duhovni trag u životu čovjeka. Isusov je nauk mnogo više od učenja religijskih činjenica. To je susret s Bogom ‒ djelo Duha Svetoga ‒ dotiče bit čovjeka i mijenja ga iznutra u njegovoj najdubljoj tj. duhovnoj biti. Bog voli čovjeka te šalje Spasitelja (Iv 3, 16…), to je znak Božje naklonosti i temelj duhovne obnove! Djelovanje Duha Svetoga prepoznatljivo je kroz vjeru u Isusa. Vjera u Boga temelj je novoga života, svaki onaj tko vjeruje u Isusa za svoga Gospodina, Spasitelja i jedinoga Posrednika jest istinski vjernik rođen od Duha Svetoga. Božja ljubav (grč. gl. agapao) podrazumijeva djelovanje; Bog voli čovjeka i zato šalje svoga Sina da umre za grijehe čovjeka. Ispravan je odgovor na Božju ljubav vjera u Gospodina Isusa Krista tj. Spasitelja, i to je dolazak Svjetlu (Iv 3, 19 ‒ 21).

Neki susretnu Boga u ranoj dobi, drugi u zreloj ili poodmakloj dobi. Jedni tiho i smireno, drugi nakon bura i oluja nađu sigurnu luku u vjeri. Susret s Bogom mijenja čovjeka na svim unutarnjim razinama pa je duhovna obnova postupak koji se odvija do kraja zemaljskoga života, te uvodi u vječnost s Bogom!


Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović

 

Biografije

C. S. Lewis: Vjera uma i duha



»Znam točno kada, ali ne znam kako je taj konačni korak učinjen! Krenuo sam u posjet zoološkom vrtu jednoga sunčanoga jutra; kada smo krenuli, vozeći se na bratovljevom motoru, nisam vjerovao da je Isus Sin Božji, a kada sam stigao do zoološkog vrta uzvjerovao sam!« Nije bilo zvonjave, jednostavno istinsko obraćenje…

Tako je poziv na život s Bogom opisao C. S. Lewis; svjetski poznati spisatelj, kršćanski mislitelj, apologeta koji je svojim pisanjem, djelovanjem i stajalištima ostavio pečat na europskoj i svjetskoj baštini. Bio je anglikanske konfesije i britanske nacionalnosti. Predavao je na Oxford Universityu dvadeset i devet godina, a na Cambridge Universityu (srednjovjekovnu i renesansnu literaturu) sve do svoje smrti. Rođen je u Belfastu, Sjevernoj Irskoj, 29. 11. 1898., a umro 22. 11. 1963., u Oxfordu UK.

Nastavi čitati “C. S. Lewis: Vjera uma i duha”
Reformacijski nauk i pogledi

Protestanti i protestantizam


Pet-sola---color

Pojmovi protestant, i protestantizam često se ne koriste točno, ispravno i precizno. Zbog toga je potrebno pojasniti značenje ovih pojmova.

I.m.r. protestant dolazi od lat. protestari: prosvjedovati, posvjedočiti, a prvi puta se počinje rabiti za vjersku skupinu u 16. st. Protestanti su prosvjednici protiv vjerskih nepravilnosti, zlouporaba, zastranjenja (odstupanja od evanđeoskoga, Isusova, apostolskoga i biblijskoga nauka), simonije (prodaje i kupovine crkvenih službi) te svjetovnosti Crkve. Oni svjedoče i promiču stajališta o vjerskim pogledima, te odnosu duhovnosti i društva. Pojam protestantizam rabi se za pokret pripadnika kršćanskih Crkava koje su ustrojene tijekom kršćanske reformaciji u 16. st., a svoje utemeljenje imaju u nauku i objavi Gospodina Isusa Krista. Naznačeni su pojmovi izvorno označavali evangeličke (luteranske) kršćane, a tijekom vremena dobivaju šire značenje pa su rabljeni i za reformirane-prezbiterijanske (kalvinske), te anglikanske-episkopalne kršćane. Danas se neprecizno rabi za sve kršćane koji nisu pod vlašću Latinske ili Bizantskih Crkava.

Nastavi čitati “Protestanti i protestantizam”