»Znam točno kada, ali ne znam kako je taj konačni korak učinjen! Krenuo sam u posjet zoološkom vrtu jednoga sunčanoga jutra; kada smo krenuli, vozeći se na bratovljevom motoru, nisam vjerovao da je Isus Sin Božji, a kada sam stigao do zoološkog vrta uzvjerovao sam!« Nije bilo zvonjave, jednostavno istinsko obraćenje…
Tako je poziv na život s Bogom opisao C. S. Lewis; svjetski poznati spisatelj, kršćanski mislitelj, apologeta koji je svojim pisanjem, djelovanjem i stajalištima ostavio pečat na europskoj i svjetskoj baštini. Bio je anglikanske konfesije i britanske nacionalnosti. Predavao je na Oxford Universityu dvadeset i devet godina, a na Cambridge Universityu (srednjovjekovnu i renesansnu literaturu) sve do svoje smrti. Rođen je u Belfastu, Sjevernoj Irskoj, 29. 11. 1898., a umro 22. 11. 1963., u Oxfordu UK.
Kada je imao devet godina umrla mu je majka, i to ga je obilježilo do kraja života. Sa ocem je bio u lošem, hladnom, odnosu, a brat Worren mu je bio jedini istinski prijatelj. Kršten je u Crkvi Irske (anglikanska), a otac je njegove majke bio svećenik. Vjera je za njega postala odbojna pa ju je odbacio u petnaestoj godini života. Smatrao se militantnim ateistom i naturalistom koji je Boga doživljavao kao »demona«, a religiju izmišljotinom koja se može objasniti ljudskim odnosima i prirodnim fenomenima. Intelektualna bahatost, koja ga je opsjela tijekom studija i dugo držala, dovela je do spoznaje kako je njegovo uporište (ateizma, poganština, naturalizma i duhovna devijacija) intelektualno besmisleno i duhovno prazno. Od militantnog ateiste i naturaliste postao je prvo teist (1929.), a potom kršćanski teist (1931.), vjernik i sljedbenik Gospoda Isusa Krista. Smisao je našao, u istinskoj vjeri, sa trideset i tri godine.
Njegovo je obraćenje uvjetovano procesom duhovno intelektualne borbe, negiranja i odbacivanja vjere, te spoznaje i zaključka o postojanju Boga. Taj je proces otpočeo promišljanjem i čitanjem. Jedna od ključnih osoba u tom procesu bio je spisatelj, svećenik škotskog i kalvinskog porijekla George Mac Donalda koji je, između ostaloga, utjecao i na Lewiseva prijatelja J. R. R. Tolkiena. Tolkien je bio pobožni rimokatolik poznati pisac mitološke književnosti. Njegova djela su ga vodila na put duhovnog prosvjetljenja, a druženje sa Tolkienom i Hugom Dysonom te intelektualni argumenti u prilog vjere predstavljali su ključne poticaje duhovne prekretnice.
Temeljno načelo pisanja, nakon što je čuo Božji poziv na vjeru, bilo je: Bog i stvorenje koje ga okružuje, dakle, Bog kao središte svega, a drugo sve što je On stvorio. Prvo mora biti na prvom mjestu, a drugo na drugom. Ukoliko se drugo stavi na prvo dolazi do poremećaja i nema istinskoga zadovoljstva. Oni koji traže prvo u drugomu i drugo postave na prvo mjesto doživljavaju razočaranje i besmisao. Pravo je zadovoljstvo bogoljublje, pa iz toga proizlazi istinsko te istinito zadovoljstvo u svim područjima života kao posljedica pravilnog poretka prioriteta.
Lewis je bio širokih kršćansko ‒ ekumenskih pogleda, prihvatljiv svim umjerenim strujama. Po naglasku na slavu Boga i slavljenje Boga bio je »kalvin«. Kalvinizam stavlja naglasak na istinsku vjeru i slavu Božju te teocentrično bogoštovlje temeljeno na objavi u Svetom pismu; njegov kršćanski pogled, praksa i pisanje prožeto je bogoljubljem.
Lewisov je popis objavljenih knjiga zadivljujući, obuhvaća oko sedamdeset knjiga iz područja teologije, poezije, proze i fikcije. Prevedena su na desetke jezika, posebno su zanimljiva ona pisana poslije 1931., jer su prožeta prosvjetljenjem. Dakle, njegove radove treba promatrati i iz tog kuta gledanja (prije i poslije obraćenja). Poznat je po klasičnom, svjetski poznatom, spisateljskom djelu za djecu fantastičnog žanra: Kronike iz Narnije (The Chronicles of Narnia). Kronike se sastoje od sedam knjiga u kojima se protežu biblijski elementi te grčko, rimska i turska mitologija. Prvi su puta tiskane 1956., a do danas u više od 100 milijuna kopija na 47 jezika. Uprizorena su tri filma po uzoru na knjige (2005., ’08., ’10.). Direktori su Andrew Adamson (1, 2) te Michael Apted (3), a ukupna dobit veća je od 1,5 milijarde USD, filmovi su u distribuciji Walt Disney Picturesa (1, 2) i 20th Century Foxa (3).
Bio je oženjen, četiri godine, za Joy Davidman koja je preminula 1960. u četrdeset i petoj godini života. Davidam je bila spisateljica i pjesnikinja poznata po tomu što je bila ateistkinja i članica Američke komunističke parije. Nakon obraćenja na kršćansku vjeru odbacila je ateističku obmanu. Lewisa je upoznala na putovanju po Engleskoj, nakon što su se intenzivno dopisivali. Njihova ljubav i brak prikazan je u BBC-ovom filmu Zemlja sjene (Shadowland) iz 1985., producenta Davida M. Thompsona, s glavnom ulogom filmske legende Anthonya Hopkinsa.
Dr. Knox Chamblin (profesor reformirane teologije) opisao je fascinaciju njegovim djelovanjem, u intelektualno produhovljenim krugovima, na sljedeći način. »Bio je obrazovani Britanac, oxfordski lumen, istinski (obraćeni) kršćanin, anglikanac prihvatljiv rimokatolicima i protestantima; umjeren, jednostavan, a ipak dubok u izričaju. Njegova su pisanja i djela izuzetna. Utemeljena su na Apostolskom vjeroispovijedanju i katoličanstvu u izvornom smislu te riječi. Nije bio klerik pa je time izbjegao sumnjičavost antiklerikalaca. Pisao je logično, ali prožeto duhom; racionalno, ali romantično te spajao naizgled nespojivo. Odlično je koristio jezik; čisto, duboko i bistro. Jednom riječju jedinstveno. Njegovo je pisanje nadahnjujuće i daje svjetlost, u duhovnom smislu te riječi. Prožeto je radošću, nadom i pozitivnom energijom.«
Lewis je bio izuzetna osoba velikih spisateljskih zanimanja i dosega. Njegovi radovi svjedoče temeljnu kršćansku poruku, a ta je biti sol i svjetlo svijetu, te poticati obnovu uma i duha.
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.