Biografije

Herod Veliki


Kada su oko 7. pr. Kr. zvjezdoznanci došli s Dalekog istoka u Jeruzalem prvo su otišli kralju Herodu. Vjerovali su da je u njegovoj kući rođen Mesija ‒ Vječni kralj. Heroda je ta vijest iznenadila i uznemirila jer je pomislio da mu se javlja neočekivani suparnik. Budući nije dobio točno mjesto rođenja djeteta dao je izvršiti pokolj nevine dječice. Biblijski zapis (čit. Mt 2, 1 ‒ 18) podupire povijesne činjenice o ovom ćudljivom vladaru.

Herod je prozvan Veliki jer je imao je izuzetnu vladarsku, administrativnu, i graditeljsku karijeru. No, bio je izuzetno nasilan, okrutan, nemilosrdan, i razvratan. Na njegovom primjeru potvrđuje se narodna izreka »Tanka je granica između pametnoga i ludoga!«

Nastavi čitati “Herod Veliki”

Biografije

Zwingli: Švicarski domoljubni reformator



Huldrych Zwingli je priznati i poznati reformator i švicarski domoljub. Svojim je pastoralnim, intelektualnim i društvenim djelovanjem ostavio velikog traga na reformatorsku nauku i život.

Rođen je 1. siječnja 1484. u dolini Toggenburg u švicarskom kantonu St. Galen. O njegovom ranom obrazovanju ne znamo mnogo osim da su ga poučavali otac i ujak. Učio je latinski s pet godina, a podučavao ga je ujak koji je bio svećenik i dekan Wesena i kasnije Basela. Od 1469. do 1498. studirao je u Bernu, a na Bečkom sveučilištu od 1498. do 1502. Diplomirao je teologiju na Sveučilištu u Baselu 1504., a 1506. magistrirao humanističke znanosti. Pored teologije bio je dobro obrazovan u klasičnim jezicima (grčkom i latinskom), rimskoj književnosti, filozofiji i povijesti.

Nastavi čitati “Zwingli: Švicarski domoljubni reformator”
Reformacijski nauk i pogledi

Protestanti i protestantizam


Pet-sola---color

Pojmovi protestant, i protestantizam često se ne koriste točno, ispravno i precizno. Zbog toga je potrebno pojasniti značenje ovih pojmova.

I.m.r. protestant dolazi od lat. protestari: prosvjedovati, posvjedočiti, a prvi puta se počinje rabiti za vjersku skupinu u 16. st. Protestanti su prosvjednici protiv vjerskih nepravilnosti, zlouporaba, zastranjenja (odstupanja od evanđeoskoga, Isusova, apostolskoga i biblijskoga nauka), simonije (prodaje i kupovine crkvenih službi) te svjetovnosti Crkve. Oni svjedoče i promiču stajališta o vjerskim pogledima, te odnosu duhovnosti i društva. Pojam protestantizam rabi se za pokret pripadnika kršćanskih Crkava koje su ustrojene tijekom kršćanske reformaciji u 16. st., a svoje utemeljenje imaju u nauku i objavi Gospodina Isusa Krista. Naznačeni su pojmovi izvorno označavali evangeličke (luteranske) kršćane, a tijekom vremena dobivaju šire značenje pa su rabljeni i za reformirane-prezbiterijanske (kalvinske), te anglikanske-episkopalne kršćane. Danas se neprecizno rabi za sve kršćane koji nisu pod vlašću Latinske ili Bizantskih Crkava.

Nastavi čitati “Protestanti i protestantizam”