bogoduhni nauk i duhovnost
Glede protestantske radne etike ima dosta nerazumijevanja i krivih tumačenja. Jedna je od čestih obmana da protestanti slijepo vjeruju u rad te im je poput idola. Zbog toga je potrebno istaknuti nekoliko činjenica povezanih s pitanjem rada i društvenoga napretka iz ugla protestantizma.
Nastavi čitati “Protestantska radna etika”
Među mudronosnim starozavjetnim knjigama Jobova se ističe opisom ljudske patnje, nevolje i kušnje čiji izvor i razlog nije izravno povezan sa osobom koju je zadesila niti njezinim možebitnim grijehom ili pobunom protiv Boga.
Kad se govori o osobi od integriteta onda se želi istaknuti da je: neovisna, poštena, pravedna, privržena određenom sustavu vrijednosti i ponašanja, neporočna, čestita i ispravna. Upravo se takovim opisuje i Job koji je živio u vrijeme patrijarha Staroga zavjeta, jugoistočno od Damaska u mjestu Us. Živio je u drugom tisućljeću prije Krista, te nije bio židovskog porijekla. Iako je to vrijeme, najvjerojatnije, prije uspostave abrahamskog saveza ipak je vidljivo da se radi o čovjeku koji je upoznat s vjerom u pravoga i jednoga Gospodina Boga. Opisan je kao osoba duhovnog i ljudskog integriteta te se ističu njegove odlike: pravednost, poštenje, bježanje od zla i pobožnost (čit. Job 1,1). Ove su četiri osobine bitne za uočiti posebno u svjetlu cijele kušnje i problema koji će se pojaviti. Naglašava se da je bio bogat te posjedovao veliko imanje: sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, petsto bikova, te velik broj sluga. Bio je oženjen, imao sedam sinova i tri kćeri (usp. Job 1, 3 ‒ 4). Njegova je obitelj živjela sretnim i lagodnim životom, on je vodio brigu da sve u obitelji bude na slavu Božju a ukućani obdržavaju vjeru u Boga i budu vjerni. Prema normama i razumijevanju pobožnosti ljudi tog vremena bio je blagoslovljen od Boga, te primjer pobožnosti, sreće i uspjeha u životu. Dakle, njegov život prije kušnje i nevolje koje su ga zadesile može se opisati kao savršen.
Nastavi čitati “Job: Čovjek duhovnog integriteta”
Obitelj je najstarija i temeljna ćelija društva, temelj zdrave i napredne društvene zajednice. Bez obitelji ili s nezdravim obiteljima društvo nema budućnosti. Bog je uspostavio brak – zajednicu muškarca i žene – iz kojega se rađa obitelj te odredio smjernice koje pomažu pri razvijanju zdrave obiteljske zajednice. Proučavajući Sveto pismo može se zaključiti da je obitelj prolazila odrađene promjene, a temeljni su se odnosi održali do danas.
Promatrajući biblijsku prapovijest i vrijeme u kojem je živio i djelovao Abraham obitelj je nalikovala na ono što bi opisali kao pleme. Dio su obitelji tog vremena bili roditelji, djeca, djedovi, bake, stričevi, tete, ali sluge i sluškinje. Takove su obitelji bile brojne, tako je Abrahamova obitelj imala 318 muških članova, što znači da ih je bilo tri do četiri puta više (Post 14, 14). Najstariji član, obično djed, bio je starješina zadužen za upravljanje. Kasnije dolazi do promjene te upravu preuzima otac, a nakon njegove smrti upravu je preuzimao najstariji sin po pravu prvorodstva. Upravljanje je podrazumijevalo čast i poslušnost ostalih članova, ali je bila uvjetovana obvezama koje su uključivale vođenje svakodnevnih poslova, briga za materijalne potrebe te predvođenje vjerskih obreda od strane poglavara obiteljske zajednice.
Nastavi čitati “Obitelj u Bibliji”
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.