Biblijski nauk i pogledi

Pasha: Biblijsko-kršćanski pogled

Pasha, Pesah ili Vazam


Pasha, Pesah, ili Vazam je starozavjetni godišnji blagdan koji je ustanovljen od Gospoda i posredovan preko Mojsija za Židove. Održava se sedam dana, počevši od 15. nisana ili izvorno heb. aviv (prvi mjesec Židovskog kalendara). Prema našem kalendaru to je u ožujku ili travnju. (čit. Izl 12, 1 – 13, 17; Lev 23, 4 – 8; Br 28, 16 – 25; Pzk 16, 1 – 8.)

Prva je Pasha bila uoči izlaska iz sužanjstva. To je Bogu posvećeni obrok koji je trebalo pripremiti po posebnom postupanju, i s točno određenom hranom. Bio je to sveti obiteljski obrok kojega su objedovali u hitnji, obučeni i spremni za polazak. Jeli su pečenu janjetinu, beskvasni kruh i gorko zelje. Krvlju, od janjeta, trebali su poškropiti nadvratnik i dovratnik u znak zaštite od anđela zatirača.

Bio je to obrok koji je imao i duhovno značenje. Janje je pralik Krista kao žrtve koja je predana za spasenje čovjeka; krvlju se označava očišćenje od grijeha koje daje Gospod; gorko zelje podsjeća na gorak život u Egiptu, a beskvasni kruh podsjećao na hitnju s kojom su izašli iz Egipta. Izlazak, koji nastupa nakon te Pashe, je i slika spasenja i otkupljenja. Gospod izvodi iz propasti i ropstva (grijeha), te vodi kroz sadašnji život u obećanu zemlju (vječni život). Na tomu je putovanju mnogo izazova (kušnje), i padova (grijeh), a vjernike vodi odabrani i poslani Mojsije (pralik Krista) koji posreduje za njih (kao što to danas čini Krist).

Pasha je zanimljiva iz biblijsko-povijesnoga pogleda koji pomaže sagledati kako je Gospod djelovao tijekom starozavjetnoga vremena. Ona pokazuje i kako Bog djeluje kroz saveze te koje su obveze onih koji su u zajedništvu s njim. Pasha je značajna zbog toga što je Gospodin Isus Krist tijekom posljednje večere blagovao Pashu, te je tada ustanovio Večeru Gospodnju (Euharistiju). To je sveti čin (sakrament) po kojemu Gospod obnavlja, potvrđuje, i utvrđuje savez s vjernikom. (čit. Mt 26, 26 – 29; Mk 14, 22 – 25; Lk 22, 19 – 20; 1. Kor 11, 24 – 26.)

Pasha je starozavjetni židovski obred, a Večera Gospodnja uspostavljena je od Gospodina Isusa Krista kao trajno svjedočanstvo zajedništva s Bogom. Ona povezuje novozavjetnu sa starozavjetnom objavom. Pasha upućuje na razvijajući način Božjeg djelovanja: iz starozavjetno prolaznoga ‒ u konačni i vječni novozavjetni savez s Bogom po Kristu. Taj je savez zapečaćen Kristovom krvlju prolivenom na Golgoti za spasenje čovjeka!

Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović

Hrvatska reformacija

Reformacija u Slavoniji (3. dio)

Slavonija (Požeška dolina)

Većina reformatora (16. i 17. st.) bili su hrvatskog i mađarskog podrijetla, uglavnom obraćenici na vjeru u Boga: svećenici i franjevci. Oni su gorljivo prenosili biblijske istine narodu koji je njihove poruke prihvaćao. Bilo je to vrijeme duhovnog gibanja među Hrvatima i Mađarima te ostalim narodima tog kraja.

U članku Protestantizam i protureformacija u podravskim hrvatskim selima u Mađarskoj u 16. i 17. stoljeću, Đuro Franković piše slijedeće. »S obzirom na sve podatke postaje jasno da su se u Donjoj Ugarskoj (Južna Mađarska, Slavonija i Baranja op.a.) pored Sztáraija u širenju protestantizma istakli još: Mihály Siklósi, Mirko Ciger, Georgius Prodanisinus, Miklós Tukni, Szerémségi Illés i dr. Sudeći po njihovim prezimenima, većina su, ako ne i svi, bili Hrvati, a možemo samo pretpostaviti da su podjednako poznavali i hrvatski jezik.«

Nastavi čitati “Reformacija u Slavoniji (3. dio)”
Biografije

Mojsije: Božji čovjek

Božje ime

Mojsije je bio: biblijski velikan, vođa, prorok, silan u djelima i riječima, ustrajan, rodoljub, predan, ponizan, pobožan i Božji čovjek. (usp. Pnz 33, 1; Br 12, 3; Dj 7, 22;)

Njegovo je ime povezano s njegovom zamalo tragičnom sudbinom. Imenovala ga je faraonova kćerka, koja ga je spasila od sigurne smrti u Nilu, a Mojsije znači: »jer sam ga iz vode izvadila.« (Izl 2, 10.) Bilo je to u vrijeme kada su Izraelci boravili u Egiptu i neposredno prije odlaska u Obećanu zemlju. Njihov je odlazak bio odgovor na molitve koje su potaknute teškim okolnostima u kojima su se našli. Mojsije je dobio Božji poziv i poticaj da ih vodi iz Egipta ka Obećanoj zemlji. Mojsije je, prema rabinskoj predaji, živio od 1391. do 1271 pr. Kr. (120 g.) Ipak treba uzeti u obzir da oko povijesnih pitanja Mojsijevog života te izlaska postoje razmimoilaženja među bibličarima pa tako “NIV Study Bible” ističe: »Ukratko, ne postoje jaki razlozi za promjenu tradicionalnog datuma, 1446. pr. Kr., izlaska Židova iz Egipatskog sužanjstva.«

Nastavi čitati “Mojsije: Božji čovjek”