Pasha, Pesah, ili Vazam je starozavjetni godišnji blagdan koji je ustanovljen od Gospoda i posredovan preko Mojsija za Židove. Održava se sedam dana, počevši od 15. nisana ili izvorno heb. aviv (prvi mjesec Židovskog kalendara). Prema našem kalendaru to je u ožujku ili travnju. (čit. Izl 12, 1 – 13, 17; Lev 23, 4 – 8; Br 28, 16 – 25; Pzk 16, 1 – 8.)
Prva je Pasha bila uoči izlaska iz sužanjstva. To je Bogu posvećeni obrok koji je trebalo pripremiti po posebnom postupanju, i s točno određenom hranom. Bio je to sveti obiteljski obrok kojega su objedovali u hitnji, obučeni i spremni za polazak. Jeli su pečenu janjetinu, beskvasni kruh i gorko zelje. Krvlju, od janjeta, trebali su poškropiti nadvratnik i dovratnik u znak zaštite od anđela zatirača.
Bio je to obrok koji je imao i duhovno značenje. Janje je pralik Krista kao žrtve koja je predana za spasenje čovjeka; krvlju se označava očišćenje od grijeha koje daje Gospod; gorko zelje podsjeća na gorak život u Egiptu, a beskvasni kruh podsjećao na hitnju s kojom su izašli iz Egipta. Izlazak, koji nastupa nakon te Pashe, je i slika spasenja i otkupljenja. Gospod izvodi iz propasti i ropstva (grijeha), te vodi kroz sadašnji život u obećanu zemlju (vječni život). Na tomu je putovanju mnogo izazova (kušnje), i padova (grijeh), a vjernike vodi odabrani i poslani Mojsije (pralik Krista) koji posreduje za njih (kao što to danas čini Krist).
Pasha je zanimljiva iz biblijsko-povijesnoga pogleda koji pomaže sagledati kako je Gospod djelovao tijekom starozavjetnoga vremena. Ona pokazuje i kako Bog djeluje kroz saveze te koje su obveze onih koji su u zajedništvu s njim. Pasha je značajna zbog toga što je Gospodin Isus Krist tijekom posljednje večere blagovao Pashu, te je tada ustanovio Večeru Gospodnju (Euharistiju). To je sveti čin (sakrament) po kojemu Gospod obnavlja, potvrđuje, i utvrđuje savez s vjernikom. (čit. Mt 26, 26 – 29; Mk 14, 22 – 25; Lk 22, 19 – 20; 1. Kor 11, 24 – 26.)
Pasha je starozavjetni židovski obred, a Večera Gospodnja uspostavljena je od Gospodina Isusa Krista kao trajno svjedočanstvo zajedništva s Bogom. Ona povezuje novozavjetnu sa starozavjetnom objavom. Pasha upućuje na razvijajući način Božjeg djelovanja: iz starozavjetno prolaznoga ‒ u konačni i vječni novozavjetni savez s Bogom po Kristu. Taj je savez zapečaćen Kristovom krvlju prolivenom na Golgoti za spasenje čovjeka!
Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.