“I pogledah, kad gle: sa sjevera pristizaše olujni vihor — veliki oblak s plamtećim ognjem i sjajem oko sebe — a isred njega nešto bojom nalik jantaru, isred ognja.” (Eze 1,4. VB)
Biblijski zapis iz Knjige proroka Ezekiela 1–3 donosi zanimljivo, slikovito, zagonetno, pomalo zastrašujuće i jedno od najupečtljivijih biblijskih viđenja. Primio ga je židovski svećenik i prorok Ezekiel za vrijeme babilonskog sužanjstva na području rijeke Kebar, kod Tela Abiba (Tel Aviv), oko 593. pr. Kr.
U toj biblijskoj knjizi Ezekiel svoja viđenja opisuje kao dar od Boga – božansku riječ, odnosno poruku od Gospodina, po ruci Gospodnjoj. Viđenje je došlo sa sjevera, u olujnom vihoru, obasjano ognjem i sjajem. U viđenju se pojavljuju četiri bića nalik čovjeku. Imaju nadnaravna, zanimljiva i pomalo zastrašujuća obličja. Svako biće ima lice čovječje, zdesna lice lavlje, slijeva lice volovsko, sprijeda lice čovječje, a straga lice orlovsko. Svako biće imalo je po dva para krila, jednima su bila široko raširena, a drugima su pokrivala tijelo. Bila su veličanstvena, sjajna i pokretna. Pored svakoga od njih bio je veličanstven, sjajan kotač koji se kretao u smjeru u kojem su išla bića. Prema tumačenju Ezekiela, u njima je bio duh bića i, kako su se bića kretala, kotači su ih pratili. Nad njihovim je glavama bio veličanstveni svod nalik na ledeni kristal. Njihovo je kretanje bilo popraćeno veličanstvenom i moćnom bukom, koja se opisuje kao glas Svemogućega. Nad bićima je bilo veličanstveno prijestolje, središte viđenja, a na njemu stoluje biće izgledom nalik čovjeku. Biće je veličanstveno. Iz njega izbija oganj, a oko njega je blještavilo i sjaj. Nešto nalik dugi poslije kišnoga dana – slava Gospodnja!
Ezekiel je pao, poklonio se i začuo glas: „Sine čovječji, ustani na noge da s tobom govorim.“ Vizija s prijestoljem i bićem na prijestolju imala je za cilj prenijeti jasnu poruku koju je Ezekiel trebao dalje prenijeti prognanicima. Božja se slava očituje i izvan Hrama, koji je za njih bio središte slave i mjesto Božje nazočnosti na Zemlji. Budući su tijekom više naraštaja bili u pobuni protiv Boga, sustigla ih je društvena nesreća koja je vidljiva u babilonskom sužanjstvu. Opisani su kao narod tvrd i okorjel na Božje poruke. Ezekiel dobiva svitak koji je bio ispisan tužaljkama i jadikovkama. Nakon što se „napunio“ tim porukama, kreće u poslanje navještaja sužnjima.
Poruke biblijskog zapisa mogu se jasnije razumjeti kroz biblijski starozavjetni narativ u kontekstu proročkih spisa. Ističe se da su Izraelci pozvani u poseban savez s Gospodinom, koji je bio uvjetovan njihovom potpunom poslušnošću i provođenjem volje Gospodnje u društvenom kontekstu. Oni su taj savez često kršili i išli suprotno onome na što su se obvezali. Zbog toga su ih sustizale nevolje, a jedna od najvećih nesreća u njihovoj povijesti bilo je babilonsko sužanjstvo. Izvorni starozavjetni židovski nauk ne poznaje vječni život onako kako ga prikazuje novozavjetna objava. Božji se blagoslov očituje u materijalno sretnom životu na Zemlji. Takav je život uvjetovan obdržavanjem Zakona (Dekaloga i zapovijedi). Ako se Zakon krši, dolazi Božja kazna.
Biblijsko sužanjstvo i poruke koje donosi prorok Ezekiel jasne su: tko želi imati blagoslovljen život, treba živjeti u vjernosti Božjem savezu. U tom smislu ova poruka ima i šire značenje od poruke upućene Izraelcima. To je poticaj na duhovni život predanja i zajedništva s Bogom – na iskren i predan život vjere.
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.