“Kad je naime Abrahamu Bog dao obećanje, budući da se nije imao kime većim prisegnuti, on se prisegnu samim sobom govoreći: Uistinu, blagoslivljajući blagoslovit ću te i umnažajući umnožit ću te. I tako Abraham, strpljiv, postiže obećanje. Ljudi se naime većim kunu i svakoj im je raspri kraj prisega za potvrdu. Tako i Bog, hoteći baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenjivost svojega nauma, potvrdi ga prisegom, da bismo kroz ta dva nepromjenjiva čina, u kojima je nemoguće da bi Bog slagao, mi koji smo prebjegli imali snažno ohrabrenje da se držimo nade koja je postavljena pred nas. Nju imamo kao sidro duše, i pouzdano i čvrsto; ona ulazi i u unutrašnjost iza zastora, kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši dovijeka velesvećenik po redu Melkisedekovu.” Heb 6,13–12. (VB)
Bog se je objavljivao pojedincima i pokazivao svoju volju; od početka je čovjekova stvaranja bio je u doticaju s čovjekom. No, od Abrahama počinje oblik vjere i religioznosti koji ćemo razumjeti kao judeo-kršćanski monoteizam.
Svemogući Bog Otac kojega zazivamo u ime Isusa Krista onaj je koji se objavljuje Abrahamu. Bio je u poodmakloj dobi kada ga je Bog pozvao na putovanje. Bila je to i potraga za boljim mjestom za život i rad. No, ono postaje prauzor duhovnog putovanja na koje Bog poziva čovjeka. Ono što je on primio kao obećanje tek se u naznakama počelo ostvarivati za vrijeme njegova života; a tek danas nakon toliko stoljeća vidimo ostvarenje. Abraham prima Božji poziv i počinje vjerno slijedi Boga. Bez materijalnih dokaza i sigurnosti kreće za Bogom. On pokazuje kako vjera ne treba biti uvjetovana okolnostima, nego prihvaćanjem predanih obećanja.
Ljudi i danas mogu slijediti Boga. Glas Duha Svetoga u srcima poziva na iskreno i potpuno predanje Bogu. Poziva na: život vjere, odanost, predanost, izgradnju Njegovog Kraljevstva i slavljenje njegova imena. Taj se Božji glas čuje kroz Svetomu pismo, a kad dopre u ljudsko srce donosi promjene. To je poput duhovnog dinamita, u čovjeku ruši ono što je loše, ne bi li se izgradilo novo i bolje. Velikani su vjere bili poslušni Bogu, željeli »čuti glas i susresti« se s Bogom. Po uzoru na njih i mi možemo biti u doticaju s Bogom. Njihovi primjeri pokazuje put pobožnosti, potiču na živu vjeru, i usmjeravaju na Boga koji treba biti središte čovjekova života. Potiču da se: promiču Božji uzori, gradi Kristovo kraljevstvo, i veliča Bog!
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.