Sve kulture i društvene zajednice imaju svoje mitove, i nadnaravna stvorenja u narodnim pričama, predajama i vjerovanjima. Mitovi nisu samo stare mitske predaje npr. grčko-rimski panteon, slavensko rodnovjerje nego i novo nastajući: npr. Zvjezdane staze, Ratovi zvijezda, Gospodar prstenova itd.
Prema Hrvatskom jezičnom portalu mit dolazi iz grč. mŷthos: riječ, priča; a znači: »pov. priča iz narodne tradicije, govori o nadnaravnim bićima, precima ili junacima koji služe kao praiskonski tipovi i obrasci ponašanja u primitivnom gledanju na svijet. Stvarna ili izmišljena priča koja se obraća svijesti naroda uključujući njegove kulturne obrasce ili izražavajući duboke, općeprihvaćene osjećaje (često predrasude i sl.); neutemeljeno uvjerenje ili vjerovanje suprotstavljeno znanosti.«
Značajno-postojana priča
Mit je posebna vrsta priče koji ima dvije osnovne karakteristike: značaj i postojanost. Značaj: govori o nečemu važnom, npr. kako svijet funkcionira ili kako je svijet krenuo do toga kako su stvari nastale. Trajnost: priče koje su preživjele dugi niz stoljeća, ponekad tisućljeća što je dokaz dubokog značenja ili funkcionalne važnosti tih priča za ljude koji ih čuju, čitaju, čuvaju i pričaju. Glavni naglasak u mitovima je pričanje priče. Većina mitova nema poznatog autora ili ako ima obično je to onaj koji je prvi zabilježio (kao npr. Homer), ali ne i izmislio. Suvremeni mitovi najčešće imaju svoje autore. Shvaćanje je mita, u većini slučajeva ali ne uvijek, povezano s izmišljenom pričom.
Mitologija je znanost koja proučava i tumači mitove, a njezini su začetci u antičkoj Grčkoj. Mitologija je zamršena znanost jer su mnogi mitovi vrlo stari, ponekad promijenjeni tijekom vremena i mogu se pronaći u različitim inačicama i kulturama. Drugi je razlog što se mit može tumačiti na više načina. Mitovi mogu, ali ne moraju biti: zapisi povijesnih činjenica, namjerne ili nenamjerne fikcije, nesporazumi, načini razumijevanja i objašnjavanja svijeta, pojava, međuljudskih odnosa itd. Mitovi se mogu čitati, promatrati, proučavati, tumačiti i razumjeti na više načina te iz različitih i višeslojnih perspektiva: kulturološke, folklorističke, sociološke, religijske, antropološke, psihološke, etnološke, teološke itd. Često su mješavina različitih utjecaja i razloga nastajanja, te izmjena. Mitovi mogu označavati stanje psihe ili duševne borbe, pa se neki mitovi tumače kao »dramaturgija unutarnjeg života« npr. u grč. Zeus je um, Apolon je sklad želja. Sljedeći, vrlo star, način tumačenja nekih mitova je da oni predstavljaju mitologizirane povijesne činjenice i junake koji su ostavili povijesni trag pa ih se zbog toga uzdiže na božanska mjesta. Filozofski pogled na mitove ističe skup starih simbola čija je nakana razvijanje određenog pogleda tj. vjerovanja i moralnog pogleda koji se je vremenom izgubio. Različiti pogledi na mitove pomažu u njihovom demistificiranju i razumijevanju te otkrivanju pojedinih aspekata ljudske mašte, psihe i stvarnosti koje su potaknule njihovo nastajanje.
Natprirodna stvorenja su sastavnica mitova: vile, vještice, zmajevi, vukodlaci, trolovi, duhovi itd. O tim fantastičnim bićima dr. Tok Thompson, prof. antropologije i komunikacije, je zaključio. »Zvijeri, stvorenja i duhovi očito odražavaju čovjekove brige, strahove, nadanja, ambicije i svjetonazore, prelaze granicu između nas i njih, između ljudi i životinja, prirodnog i natprirodnog, bogova i demona. Oni mogu funkcionirati kao simboli neke zajednice (…). Mogu predstavljati ono što je nepoznato, poput morskih čudovišta koja nastanjuju rubove poznatog svijeta na ranim kartama. Nude priliku za hrabrost, pustolovinu, opasnost i uzbuđenje. Često poučavaju o moralnim problemima. Predstavljaju lokalnu kulturu i lokalno vjerovanje, no istovremeno mogu se povezati s pričam diljem svijeta, kao što je slučaj sa zmajevima. Priče o fantastičnim stvorenjima oduvijek su bile, a i dalje su, životopisni dio čovjekov kulturnog iskustva te nam uvidima u nepoznato vode misli i djela.« (»Zvijeri i stvorenja – mitovi i pripovijetke«)
Mnogi mitovi imaju religijska značenja, a ključni elementi su: priča, obred i umjetnost. Tek kada se spoje ta tri elementa religijski mit dobiva na snazi, a bez njih gubi značenje i moć.
Granica je između mita i religije nejasna i često ju je teško definirati. Religijski mitovi su odigrali značajnu ulogu u stvaranju i oblikovanju svih društava i predstavljaju značajan dio ljudskog stvaralaštva, bez obzira kako na njih gledali. Mitovi o stvaranju postoje diljem svijeta u svim kulturama. Neki od njih objašnjavaju stvaranje svijeta iz ničega “ex nihilo”, npr. Egipatski mit o stvaranju: “Ja sam vječni duh, ja sam sunce koje je izašlo iz praiskonskih voda. Moja duša je bog, ja sam tvorac riječi. Zlo je moja grozota, ne vidim ga. Ja sam kreator poretka u kojem živim, ja sam riječ koja nikada neće biti uništena, u ovom mom imenu – ‘Duša’”. (What Is Myth?)
Biblijski pogled
Biblijska objava naučava da se – u duhu i istini – treba klanjati jedino Bogu Stvoritelju svega živoga i neživoga, a to je sažeto Isusovom i dekaloškom poukom. »Ali dolazi čas, i sad je tu, kad će se istinski klanjatelji Ocu klanjati u duhu i istini. Jer Otac i traži takve klanjatelje svoje. Bog je duh, i koji mu se klanjaju, trebaju se klanjati u duhu i istini.« (Iv 4,23–24.). »Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne gradi sebi lika ni ikakva obličja onoga što je gore na nebu ili onoga što je dolje na zemlji ili onoga što je u vodama ispod zemlje; ne klanjaj im se niti im služi.« (Izl 20,3–5a.)
U »Svetom pismu« se na više mjesta i primjera, ne podržava prakticiranje obreda ili stvorenja koje bi uključivali obožavanje bilo koga ili čega osim Boga koji se je objavio svijetu i svetim ljudima, a čiju objavu i poruku pronalazimo u biblijskoj objavi. To uključuje različite magijsko-nekromanske te idolopokloničke obrede i vjerovanja. Apostol Pavao je primjerom, poganskog običaja blagovanja mesa žrtvovanog idolima, pojasnio i poučio. »Dakle, što se tiče jedenja mesa žrtvovana kumirima, znamo da kumir u svijetu nije ništa i da nema nijednoga drugog Boga osim Jednoga. Jer sve kad bi i bilo nazovibogova — bilo na nebu ili na zemlji — kao što bogovi i jesu mnogi i mnogi gospodari, ali nama je jedan Bog Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu. « (1. Kor 8,4–6. čit. 4–13.)
Reformacijski pogledi
Reformacijski su pogledi na ovo pitanje proizilazili iz razumijevanja i tumačenja biblijske objave u okvirima kulturne i vremena kad su nastajali. Većina su biblijskih interpretatora, propovjednika i učitelja religije, posebno u prijašnjim vremenima, a u skladu s narodnim običajima i vjerovanjima, tumačili pojavnost mitova i mitskih bića kao demonsko djelovanje i smatrali da oni postoje. Ali su se reformacijski pogledi i naučavanja o mitovima mijenjali. U početcima reformacije bili su vrlo bliski rimokatoličkim, a protokom su se vremena pod različitim utjecajima mijenjali. Danas se kreću od negacije, sotonizacije pa čak do integracije mitsko-magijskih i poganskih vjerovanja u nauk i obrede. Npr. pojedini su luterani, episkopalci i kalvinisti pod utjecajem poganskih feminističko-magijskih vjerovanja počeli Boga nazivati božicom, a obrednike mijenjati na temelju magijske prakse i feminističke ideologije.
Što se tiče prvaka reformacijskog pokreta njihov je pogled na ovo pitanje sljedeći.
Reformacijski velikan, profesor teologije i utemeljitelj standardnog njemačkog jezika, Martin Luther (1483.–1546.), slijedio je vjerovanja, poglede i pravnu praksu svoga vremena, uz određene pomake, te je načelno imao negativan stav prema tim vjerovanjima i praksi. »Lutherov agresivni pristup prema vješticama jača od kasnih 1530-ih. Ali njegovi stavovi su kolebljivi. Povremeno zahtijeva da budu spaljeni na lomači, a ponekad inzistira na njihovoj opomeni i obraćenju. Lutherove misli i spisi odražavaju evoluirajući pogled na njegovo vrijeme, ostajući stoga dvosmisleni.« (»Luther and the Witches«)
Za vrijeme pastoralno-reformacijskog djelovanja Jeana Calvina (1509.–1564.), koje je trajalo 28g., konzistorij je vodio Ženevski kanton i brinuo o svim aspektima života. Iako nije bio ženevski građanin s pravom glasa, Calvin je imao veliki utjecaj na formiranje i prakticiranje religijsko-duhovnog i društvenog života. Religija je imala bitnu ulogu, a budući su krenuli putem biblijske reformacije i odbacivali dotadašnje, po mnogočemu, magijsko-praznovjerno nasljeđe i u ovom području baš kao i na mnogim drugim europskim mjestima provodili su antimagijsku praksu. Jeffrey R. Watt je proučio djelovanje glede pitanja magijske prakse i zaključio. »Tijekom Calvinove službe, najčešći od njih uključivali su bijelu magiju za liječenje ljudi od raznih bolesti. Konzistorij nije bio pretjerano oštar u postupanju s terapeutskom magijom, obično je samo ukoravao prakticionere i privremeno ih isključivao iz euharistije. Također je pokazao izuzetan stupanj skepticizma kada se suočio s optužbama za krivo postupanje, povremeno gledajući na optužbe kao na oblik klevete osobe optužene za čarobnjaštvo. Konzistorij je, poput katoličke inkvizicije, napao praznovjerje, ali je proširio praznovjerje na brojne običaje koje su katolici prihvaćali. Kalvinistička eliminacija mnogih rituala i sakramenata uvelike je ograničila pristup praznovjernom. Dokazi iz Konzistorija sugeriraju da je kalvinizam promicao profesionalizaciju medicine, i dugoročno gledano, demistifikaciju svijeta.«
Mitovi i mitološka vjerovanja slojeviti su odraz i prikaz ljudske potrage za smislom, svrhom i razumijevanjem svijeta; te mitološko-fantazirajuće objašnjavanje životnih pitanja i pojava. Oni su sastavni dio svih kultura i civilizacije te ukazuju na ljudsku genijalnost i kreativnost, ali se na njih treba gledati s odmakom i kritičkim osvrtom.
Autor: Branimir Bučanović
Izvori:
▪︎ J.Chevalier i A.Gheerbrant, »Riječnik simbola«, Nakladni zavod MH, Zagreb 1987.
▪︎ »Varaždinska Biblija«, Hrvatski biblijski nakladnik, app.
▪︎ Jeffrey R. Watt, “Calvin’s Geneva Confronts Magic and Witchcraft: The Evidence from the Consistory”, Online Publication, 1. siječnja 2013.
▪︎ Hrvatski jezični portal, Online
▪︎ Hrvatska encikolpedija, Online, enciklopedija.hr
▪︎ You Tube: CrashCourse
What Is Myth? Crash Course World Mythology 1,2.
▪︎ »Zvijeri i stvorenja – mitovi i pripovijetke« Antalogija klasičnih priča, Stanek d.o.o., Vraždin 2024.
▪︎ Wikipedija:
Mitologija hr.m.wikipedia.org/wiki/Mitologija
▪︎ Wikipedija, Slavenska mitologija
hr.m.wikipedia.org/wiki/Slavenska_mitologija
▪︎ Britannica OnLine,
britannica.com/topic/Slavic-religion
▪︎ “Martin Luther and Witches”, youtube.com/watch?v=4LekNezveSc
▪︎ “Luther and Witches”, worms.de/en/web/luther/Lutherkritik/Luther_Hexen.php
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.