Tijekom ljudske povijesti, a tako je i danas, ljudi su koristili materijalne predmete koji su za njih imali posebne moći i mistična značenja, a pojavljuju se u svim kulturama i narodima.
Prema Hrvatskom jezičnom portalu: i.m.r. talisman (zapis, hamajlija, amulet): fr., šp. ← arap. ṭilasm ← grč. télesma: čarobna formula.
Praznovjerni talismanima pripisuju mistične, nadnaravne, božanske moći. Njima predstavljaju vidljivu moć nečeg skrivenog, nadnaravno-božanskog, te smatraju da takovi predmeti mogu povezati s izvorom njegova značenja ili pojačati moć onoga tko ih posjeduje i koristi.
Za talismane se koriste različiti predmeti: ogrlice, privjesci, kristali, kipovi, slike, maske, križevi, rune, pleteri, svastike, petokraka, srp i čekić; mrtva tijela diktatora (Lenjin), ostaci značajnih religijskih osoba (relikvije) itd. Mogu biti različitih oblika, veličina te na raznim mjestima ili kod osoba. A svaki predmet može biti talisman ako mu se pripisuje mistično-nadnaravna značenja.
Koriste se za: primanje moći, zaštitu, iscjeljenje, religijske potrebe, okultizam, ateističke manipulacije, povezivanje s nadnaravnim ili nekim kultnim vođom (npr. sveci ili komunistički diktatori).
Među prvim poznatim talismanima su dijelovi životinja, najčešće kostiju, kandže, zubi medvjeda ili vuka itd. A jedan od najstarijih i u svim kulturama prisutnih talismana je “moćno-svevidno” Oko. Najčešće se koristi kao zaštita od kletve “zlog oka” odnosno vjerovanja da određena osoba ima magijsku moć kletve tj. izazivanja nesreće pogledom. Mogli bi to nazvati: “ubijanje” pogledom, izazivanje nesreće “moćnim” pogledom pojedinca. Moćno oko se nosi kao ogrlica ili se postavlja u, najčešće religijske, prostorije; s ciljem “zaštite” od osobe s “zlim okom”. Talismani mogu biti lijepa umjetnička djela i vrhunska obrtnička postignuća što im daje dodatnu i posebnu privlačnost.
Izvori se talismanskog vjerovanja mogu objasniti u korijenima “magijskog mozga”: praznovjernog, mistificirajućeg, spiritualiziranog objašnjavanja materijalno-psihičkih, religioznih stanja, društvenih odnosa i stvarnosti. Oni su, nesumnjivo, odraz čovjekove inteligencije te kreativnosti i ništa više od toga.
Gospodin Isus Krist jasno je poučio: “Ali dolazi čas, i sad je tu, kad će se istinski klanjatelji Ocu klanjati u duhu i istini. Jer Otac i traži takve klanjatelje svoje. Bog je duh, i koji mu se klanjaju, trebaju se klanjati u duhu i istini.” (Iv 4,23–24.) Zaključak i poučak: vjerniku nisu potrebni materijalni objekti za uvid u duhovno-nadnaravno budući da ima uvid u duhovnost po Božjoj milosti i otkrivenju božjeg nauka objavljenog u biblijskoj objavi.
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.