“A kažem vama, prijateljima svojim: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. No pokazat ću vam koga da se bojite: bojte se onoga koji, pošto ubije, ima vlast baciti u pakao. Da, kažem vam, njega se bojte!” Luka 12,4–5. (VB)
Isus je u svomu nauku upozorio na Božju konačnu moć, da odredi sudbinu svakom stvorenju, kroz pouku o paklu.
Pojma gehena, pored nekoliko drugih, se najčešće koristi u “Novom zavjetu” za pakao, desetak puta i svaki puta od Isusa (čit. Mt 5,29–30; 18,9; Mk 9,43–47. Lk 12,5.). Dolazi od heb. Ge-Ben-Hinom, znači Hinomova djeca, a u “Starom zavjetu” spominje se, također, desetak puta. To je bilo okultno-obredno mjesto, jedna od tri neutvrđene doline u Jeruzalemu, na kojemu su poganizirani Židovi prinosili žrtve poganskim božanstvima (Balu i Molaku) dječje žrtve (sinove i kćeri). Ili ih u poganskim obredima provodili kroz vatru, blaži oblik od prinošenja, u čast poganskim božanstvima.
O zlom Judinom kralju Manašeu (stolovao u Jeruzalemu 55 g.): “On je i sinove svoje proveo kroz oganj u dolini Ben-Hinom. Usto je i vračao i gatao i čarao i bavio se zazivanjem duhova i pogađanjem. Činio je mnogo toga što je zlo u očima GOSPODNJIM, da bi ga razjario.” (2. Ljet 33,6.) Prorok Jeremija, također, je upozorio na strašni duhovni otpad: “‘Jer sinovi Judini učiniše što je zlo u očima mojim’, riječ je GOSPODNJA. ‘Postaviše svoje gnusobe u Dom koji se mojim zove imenom, da bi ga oskvrnuli. I sagradiše uzvišice u Tofetu, koji bijaše u dolini Ben-Hinom, da u ognju spaljuju svoje sinove i kćeri svoje, što im ja nisam zapovjedio niti mi je to na um palo.'” (Jer 7,30–31.)
U Isusovo vrijeme to je mjesto, nadaleko i dugo, bilo poznato kao kultno žrtveno mjesto. Smisao pojma pakla treba promatrati iz ugla: neželjenog, nečistog, zlog mjesta Božje kazne protiv onih koji su odbacili i ne vjeruju u Boga.
Prorok Izajia ovako ga je slikovito opisao, slikom koja se djelomično prenosi i u “Novi zavjet”: »Tada će izlaziti i gledati trupla ljudi koji se od mene odmetnuše. Jer crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti; i bit će na gadost svakome tijelu.« (Iza 66,24.)
Ognjeno jezero se koristi u “Otkrivenju”, a većina bibličara ga razumiju kao slikoviti opis pakla. Neki smatraju da se radi o doslovnom fizičkom mjestu, ali to je tumačenje danas, uglavnom, napušteno. Apostol Ivan, pisac apokaliptične poslanice, zapisao je sljedeće: “Otkrivenje Isusa Krista, što mu ga dade Bog da pokaže slugama svojim što se treba ubrzo dogoditi. I on to naznači poslavši po svom anđelu sluzi svojemu Ivanu.” (Otk 1,1.). Možemo zaključiti da je Ognjeno jezero Isusova slikovita objava pakla.
Posljednja biblijska knjiga ovako opisuje Ognjeno jezero i one koji su u njemu: “I Zvijer bȋ uhvaćena, a s njom i Lažni prorok što pred njom učini znakove kojima zavede one što su primili žig Zvijeri i one koji se klanjaju liku njezinu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom.” (Otk 19,20.). “A njihov zavodnik, đavao, bȋ bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje su Zvijer i Lažni prorok, i ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova. (…) A Smrt i Podzemlje bijahu bačeni u jezero ognjeno. To je druga smrt. I tko god se ne nađe zapisan u Knjizi života, bȋ bačen u jezero ognjeno.” (Otk 20,10; 14–15.)
Pakao je po Isusu, izraženo slikovitim jezikom i primjerima, neugledno i nezgodno “mjesto” Božje kazne. To je mjesto vječne duhovne muke i odbačenosti od Boga onima koji ne vjeruju, odbacuju i pokušavaju uništit Boga.
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.