Jona se Bogu pomolio ovim riječima: »Iz nevolje svoje zavapih Gospodu, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas.« Jn 2,3.
Gospodin Isus Krist je o Joni poučio sljedeće. Njegov je boravak u utrobi zvijeri (čit. Mt 12,40.), starozavjetna slika Kristovog boravka u grobu tri dana prije uskrsnuća. To je ujedno praslika Kristove duhovne borbe i patnje za oproštenje od grijeha i pobjede koju je osigurao vjernicima. Isus Jonin primjer Ninivljanima uzima i kao svoj primjer Božjeg glasnika svome naraštaju (čit. Lk 11,30.). Kao što je Jona prenio Božju poruka Ninivljanima, tako je Isusova poruka o Božjem kraljevstvu i Božjoj vladavini upućena njegovom i svim naraštajima do Sudnjeg dana.
Jona je bio prorok staroga svijeta kojega bi mogli ovako opisati: Božji čovjek, prorok, bogobojazan i pobožan, a tvrdoglav kao tovar!
Bio je u Božjoj službi za vrijeme Jeroboama II. (793. – 753. pr.Kr.) u židovskom Sjevernom Kraljevstvu. Dijelova je, otprilike, kad i biblijski proroci Hošea i Amos. Njegova je ključna misija, ujedno središte njegove knjige, bila Božja propovjedna poruka i poziv na pokajanje i obraćenje Ninivljanima.
Bitni zapis, za razumijevanje cijele knjige i poruke, povezan je s odbijanjem Božjeg puta i poziva koji ga je doveo u teške životne, skoro pogibeljne, okolnosti.
Htio je ići svojim putem; zbog toga mu je Bog dao bič – život! Bič Božji ga je popravljao, ispravljao i duhovno usmjeravao ne bi li došao na put spasenja. To je ujedno Božja duhovna pedagogija za vjernika kojom usmjerava za život vjere i pouzdanja kako svršetak ne bi bio propast, nego život vječni.
Jona je dobio točnu uputu gdje ići i što raditi tj. komu treba prenijeti Božji naputak. Trebao je ići u Ninivu, pozvati ljude na obraćenje i život vjere, odnosno, prenijeti poruku spasenja. Ninivljani nisu bili omiljeni, njegovim sunarodnjacima, zato nije htio prenijeti poruku spasenja.
Zbog svoje tvrdoglavosti našao se u pogibelji te mu je život bio ugrožen. Kada je bio u smrtnoj okolnosti zazvao je Bog, iskreno iz srca. Vapio je Bogu: »Iz nevolje svoje zavapih Gospodu, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas.« (Jn 2,3.)
Može se čuti kako Bog ne čuje molitve, i nije zainteresiran za čovjeka. Istina, Bog ne uslišava sve molitve i čovjek nije središte Svemira, pa ne može ni očekivati da se sve »vrti« oko njega. No, nije točno kako je Bog »prezaposlen« pa nema vremena za čovjeka. Bog čuje i odgovara na molitve, ali onda i onako kako želi. Bog je čuo molitvu i usmjerio Jonu ali ne kako je on htio, nego kako je Bog odredio.
Jama (Jn 2,7c) je znak čovjekova stradanja, pogibelji, nesreće i problema u životu. Život je, ponekad, poput jame, i čini se kako nema izlaza.
Kad čovjek iskreno zazove Boga, ima načina da se zlo u dobro preokrene i duša iz pogibelji izvede, svakako, dok je u skladu s Božjom voljom i nije konačni kraj čovjeka.
Gospod je čuo i pomogao te dao nadu i snagu za život; to je pravi i stvarni učinak molitve. Molitva daje duhovnu snagu i opresvjedočuje o istini. Ne zasljepljuje, nego prosvjetljuje: proširuje duhovne obzore i usmjerava na pravi put.
»Oni koji štuju isprazna ništavila, milost svoju ostavljaju.« (Jn 2, 9). Gl. heb. šāmar može se prevesti: štovati, obdržavati, držati, čuvati, slaviti. Štovati ništavila tj. kumire (idole), od čovjek stvorene kipove ili slike, sile svemira ili ideologije nije spojivo s biblijskim – od Boga određenim – bogoštovljem. Oni koji se mole ili slave: predmete, ikone, idole ili dijelove tijela pokojnika – štuju sile koje nisu od Boga! Idoli nisu vidljivi samo u prošlim i nekim današnjim religijama, nego su to: materijalizam, ideologije, politika, karijera, egocentrizam, novac te sve drugo – što je ispred Boga u životu čovjeka ili radi na uništavanju vjere u Boga! Idoli svijeta zavode i odvode od pravog puta spasenja, ako im se čovjek preda u propast mu dušu odvedu. Zbog toga, Gospod Bog treba biti središte molitve i čovjekovo konačno odredište.
Spasenje nije u: politici, ideologijama, čovjeku ili društvenim institucijama – od Boga dolazi spasenje! (Jn 2,10c) Gospod je: izvor mira, spasenja, života, i dobroga životnoga usmjerenja. Zato: Boga slavimo, njegovo ime hvalimo, Spasitelja veličajmo – jer naš život, sva slava, hvala i čast njemu pripadaju!
Jonina molitva:
»Iz nevolje svoje zazvah GOSPODA, i on me usliša; iz utrobe Šeola zavapih, ti ču moj glas. Jer ti me baci u dubinu, u srce morā, i bujice me okružiše; svi tvoji vali i valovlje tvoje preko mene prijeđoše. Tad ja rekoh: ‘Odbačen sam ispred očiju tvojih; no ipak ću ponovo pogledati prema svetom Hramu tvojemu.’ Optekoše me vode do duše, bezdan me opkoli, trave mi se oko glave omotaše. Siđoh do korijenja gora, zemlja za mnom zauvijek zatvori zasune svoje. Ali ti život moj izvadi iz jame, GOSPODE, Bože moj. Dok je duša moja obamirala u meni, spomenuh se GOSPODA; i molitva moja doprije do te, do svetoga Hrama tvojega. Koji štuju ništavne idole, milosrđe svoje ostavljaju. A ja ću tebi žrtvovati glasom zahvalnim. Što zavjetovah, ispunit ću. Spasenje je od GOSPODA.« Amen! (B.B.)
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.