Obrađujemo temu radne etike iz biblijsko-reformacijskog kuta gledanja i naučavanja.
Sažeto, bitno i jasno: svaki posao koji vjernik obavlja, — a koji se ne kosi s temeljnim biblijsko-moralnim načelima — može proslaviti Boga. Uvjet je da vjernik radi sa stavom da to što radi je Bogu na slavu i proslavljanje Boga. Ako svojim radom zarađuje za sebe, pomaže obitelj i potrebite, plaća porez i odvaja od svojih primanja za izgradnju Božjeg kraljevstva poslom proslavlja Boga; slavi Boga i gradi Božje kraljevstvo. Čovjek se radom ostvaruje, dokazuje i osigurava materijalne prihode za život. Biblijsko-reformacijski nauk ne podržava tzv. sveta zvanja po kojima bi osoba, samo zato što ih obavlja, bila bliža Bogu ili “svetija”.
Biblijski nauk o radu i pristupu radu vidljiv je na mnogim primjerima, a osvrćemo se na: Adama, Mojsija, Pavla i Jakovljevu poslanicu.
Adam je stvoren sa svrhom da bude u bliskom odnosu s Bogom. Od samog početka čovjek je trebao raditi i čuvati Božje stvorenje. Biblijski navod to ovako opisuje: “I GOSPOD, Bog, uze čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i da ga čuva.” (Post 2, 15. VB)
Mojsije je odrastao na faraonovom dvoru. Tamo je prošao visoke škole toga vremena, ali je zbog počinjenog ubojstva morao pobjeći i nastanio se u Midjanskoj zemlji. Tamo je proboravio četrdeset godina, oženio se, dobio djecu i bavio se nomadskim poslovima (čit. Izl 3, 1.). Nakon toga i povratka u Egipat, po Božjem pozivu, postao je vođa. Mojsije je bio obrazovani, bogobojazni i radišni duhovnik. Cijeli mu je život bio prožet ustrajnim radom i savladavanjem različitih životnih izazova.
Velika je većina ljudi čula za apostola Pavla. Mnogi znaju da je bio misionar te jedan od najznačajnijih apostola, vrstan i obrazovan teolog ali ono što većina ne zna da je bio i šatoraš. Šatori su bili rasprostranjeno mjesto za stanovanje i boravak ljudi tog podneblja pa je to bilo i korisno zanimanje. Za vrijeme svojih putovanja, kada je bila potreba, uzdržavao se je radom od svoga zanimanja. Biblijski navod ovako to opisuje: “A nakon toga Pavao napusti Atenu i dođe u Korint. Nađe nekog Židova imenom Akvila, rodom iz Ponta, koji je netom došao iz Italije, i Priscilu, ženu njegovu — jer Klaudije bijaše naredio da svi Židovi napuste Rim — i dođe k njima. I kako je bio istoga obrta, ostao je kod njih i radio. Bijahu naime šatoraši po zanimanju.” (Dap 18, 1— 3.)
Jakov, u svojoj poslanici, poučava o odnosu vjere i djelā te ističe važnost djelā kao pratitelja istinske vjere. Dotiče pitanje radne etike a njezinu bit bi mogli opisati sljedećim navodom. “Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelā mrtva.” (Jak 2, 26.) Istinska vjera očituje se u činjenju dobra, a to je povezano s radom; dakle, stvaranjem okolnosti koje imaju za cilj izgradnju boljeg i pravednijeg svijeta.
Reformacijski pogled na rad sažeto se može opisati sljedećim navodom. “Martin Luther i John Calvin tvrdili su da je rad poziv od Boga. Vjerovali su, također, u predodređenost i na uspjeh gledali kao na znak spasenja. To je dovelo do vjere u uspjeh kao put do spasenja: naporan rad i dobra djela donijet će nagrade, u životu i poslije.” (Matthew Hutson, “Still Puritan After All These Years”, The New York Times, 3. 8. 2012.)
Što se tiče tzv. radnog kulta, ideologizirane političke propagande, po kojoj je smisao i svrha čovjeka da radi dok živi, i živi da radi. Treba naglasiti da je to ideologija koja ima za cilj porobiti i robotizirati čovjeka te ga staviti u službu demonskog kulta mamona. Mamon (i.m.r. grč. Mamanas) u biblijskom značenju personificira boga bogatstva, a prevodi se s bogatstvo (čit. Mt 6, 24; Lk 16, 9 — 11.). Suprotno ovom, demonskom, jasno se ističe bogoduhni nauk: smisao je čovjeka susreti i živjeti s Bogom, spoznavati Boga i sebe; a ne radno-materijalistički ili bilo koji drugi kult.
Zaključimo: temeljna biblijska radna načela mogli bi opisati na sljedeći način. Pošteno i kvalitetno odraditi svoj posao; ne otimati niti prisvajati tuđu imovinu i ne zakidati drugu osobu. Radni odnos je stvar slobodnog odabira pojedinca i za njega treba primiti pravičnu naknadu, a država je dužna regulirati radne odnose na temelju pravde i pravičnosti. Dakle, vjernik svojim radom pomaže sebe i društvenu zajednicu, slavi Boga te promiče Božje kraljevstvo na Zemlji.
Autor: Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.