“U početku bijaše Riječ (grč. Logos), i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše u Boga. Sve po njoj postade i bez nje ne postade ništa što je postalo. U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima. I svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze. Bȋ čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe za svjedočanstvo da posvjedoči za Svjetlo, da svi uzvjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego da posvjedoči za Svjetlo. Bijaše Svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.” Iv 1,1–9.
Zapis iz Evanđelja po Ivanu (čit. Iv 1,1‒18,) piše o vječnoj Riječi (grč. Logos) koja postoji oduvijek (grč. arhē, hrv. od početka, izvor, ono po čemu sve postaje) ali se u punini vremena objavljuje u Tijelu (grč. sarks). Tako Riječ (vječni Krist, druga osoba Trojstva) postaje Tijelo (Isus iz Nazareta), živa i stvarna objava Boga čovjeku. Ovaj zapis donosi pouku o tomu da je Krist osoba koja se je očitovala u Čovjeku – Isusu iz Nazareta.
U tekstu istražujemo pojam Logos, njegovo jezično značenje od početaka tijekom povijesti. Koncept Logosa je bogat i složen, proteže se kroz različite filozofske tradicije te je ima veliki utjecaj na razvoj biblijsko-kršćanskog nauka. To je pojam koji se razvio tijekom vremena, a njegovo značenje može varirati ovisno o kontekstu. Tumačen je na razne načine, od kozmičkog principa reda do božanske Božje riječi. Iako njegovo specifično značenje može varirati, općenito se odnosi na razum, jezik i temeljnu strukturu stvarnosti. Razumijevanje različitih tumačenja Logosa može pružiti dragocjene uvide u različite filozofske i teološke tradicije.
Začetak i razumijevanje Logosa
Grčki izraz “Logos” (λόγος) izuzetno je bogat i višestruk, zauzima značajno mjesto i u filozofiji i u teologiji. U najosnovnijem smislu, Logos označava “riječ”, “govor” ili “izjava”. Predstavlja izražavanje misli kroz jezik. Osim jednostavnog govora, Logos obuhvaća temeljni razlog ili obrazloženje iza tih riječi. Označava sposobnost logičnog mišljenja i rasuđivanja. Logotipi također mogu značiti “račun” ili “objašnjenje”, što implicira koherentnu i logičnu prezentaciju informacija. U filozofskim kontekstima, posebno kod osoba poput Heraklita, Logos se odnosi na temeljno načelo reda i znanja koje upravlja svemirom. Logos predstavlja temeljnu strukturu i razlog koji donosi koherentnost u svemir: temeljni princip reda i razuma u svemiru. To je “Razum” ili “Riječ” koja upravlja svim promjenama i tokovima. To nije samo lingvistički pojam, već kozmički princip. Platonove Forme, iako ne koriste izraz “Logos” na isti način kao stoici, mogu se smatrati sličnim konceptom. Oblici su savršeni, nepromjenjivi ideali koji postoje u području izvan fizičkog svijeta, i oni su izvor sveg znanja i razumijevanja. Razum nam omogućuje pristup ovim obrascima. Kasnije su filozofi poput Aristotela koristili Logos za označavanje logičkog razmišljanja korištenog u retorici. Tijekom helenističkog razdoblja koncept Logosa postajao je sve utjecajniji, osobito u židovskoj i kršćanskoj misli. Važno je razlikovati Logos od “Leksis” (λέξις). Dok se oba odnose na jezik, Logos se odnosi na temeljno značenje i razlog, dok se leksik odnosi na specifične riječi koje se koriste. Klasična grčka uporaba također je razlikovala Logos (obrazloženi argument) i mythos (mitsku pripovijest). U biti, izvorni lingvistički koncept Logosa obuhvaća širok raspon značenja, od jednostavnog govora do temeljnog principa razuma koji upravlja svemirom. Ova svestranost omogućila je izrazu da odigra ključnu ulogu u oblikovanju zapadne filozofske i teološke misli.
Stoičko razumijevanje Logosa
Stoičko razumijevanje Logosa je izuzetno bitno i za kršćansko razumijevanje, jer se upravo na temelju stoičke filozofije ranokršćanski autori razvijali koncept Logosa u okviru kršćanskog nauka. Stoici su dalje razvili koncept Logosa, identificirajući ga božanskim razumom ili Bogom. Vjerovali su da svemirom upravlja Logos i da se usklađivanjem s tim racionalnim poretkom može postići vrlina i spokoj. Za njih je to bilo načelo koje je sve prožimalo i sve povezivalo. Ljudi su, posjedujući razum, mogli razumjeti i živjeti u skladu s Logosom.
Stoički koncept Logosa temeljni je stup njihove filozofije i obuhvaća složenu mrežu ideja. Temeljni koncepti su sljedeći. U svom središtu Logos predstavlja univerzalni razum ili racionalno načelo koje upravlja svemirom. To je sila uređenja koja daje strukturu i koherentnost svemu što postoji. Stoici su vjerovali da svemir nije kaotičan, već radi prema racionalnom i determinističkom planu. Logos se često poistovjećuje s Bogom, prirodom ili providnošću. To je božanska inteligencija koja prožima cijelu stvarnost. Ovo ne podrazumijeva nužno osobnog Boga u tradicionalnom smislu, već imanentnu silu koja oblikuje i usmjerava svemir. Logos se manifestira kao prirodni zakon, inherentni poredak koji diktira kako se stvari ponašaju. Stoici su vjerovali da živjeti u skladu s prirodom znači uskladiti se s tim racionalnim poretkom. Ljudi, kao razumna bića, posjeduju iskru Logosa u sebi. To im omogućuje da razumiju i sudjeluju u univerzalnom razumu, te da žive krepostan život djelujući u skladu s njim. Stoički koncept Logosa podrazumijeva određeni stupanj determinizma, ideju da su događaji unaprijed određeni racionalnim poretkom svemira. To ih je navelo da naglase važnost prihvaćanja, razumijevanja da je ono što se događa u konačnici u skladu s Logosom.
Za stoike, vrlina se sastoji u životu u skladu s Logosom, korištenjem razuma za vođenje vlastitih postupaka. To znači njegovati mudrost, hrabrost, pravednost i umjerenost kao četiri temeljne stoičke vrline. Koncept univerzalnog Logosa poticao je osjećaj kozmopolitizma, ideju da su svi ljudi dio jedne, racionalne zajednice. Razumijevanjem i prihvaćanjem Logosa stoici su nastojali postići unutarnji mir i spokoj, oslobođeni smetnji iracionalnih emocija. U biti, Stoički Logos je moćan koncept koji pruža okvir za razumijevanje svemira i našeg mjesta u njemu. Potiče nas da živimo razumno, kreposno i u skladu s prirodnim poretkom stvari.
Kasniji razvoj pojma Logos
Evanđelje po Ivanu poistovjećuje Isusa Krista s Logosom (“U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog”). Ovaj koncept oslanja se na grčko filozofsko razumijevanje Logosa, ali ga prožima novim teološkim značenjem. Logos postaje božanska riječ, činitelj stvaranja i utjelovljenje Boga. U hegelijanskoj filozofiji Logos se shvaća kao samorazvijajuć razum Apsoluta ili Duha. To je pokretačka snaga povijesti i proces kroz koji se svijest razvija. U novije vrijeme, (analitička filozofija), “Logos” se ponekad koristi u raspravama o logici i jeziku, pozivajući se na strukturu i značenje samog jezika.
Ključna tumačenja i teme
Logos se često povezuje s razumom, redom i razumljivošću. To je princip koji čini svemir razumljivim i spoznatljivim. Logos je također povezan s jezikom i značenjem. To je “riječ” ili “diskurs” koji artikulira i komunicira razum. U nekim tradicijama Logos se smatra kozmičkim principom koji upravlja svemirom, nekom vrstom božanske inteligencije ili kreativne sile. Ljudi, koji posjeduju razum, vide se kao sudionici u Logosu. Razumijevanjem i življenjem u skladu s razumom mogu ostvariti svoj potencijal.
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.