Gospodin Isus Krist je poučio i poručio: »I ustat će mnogi lažni proroci, i zavesti mnoge. I zato što će se bezakonje umnožiti, ohladnjet će ljubav mnogih.« (Mt 24,12.)
Proročke poruke su bitne za razumijevanje, te zauzimaju značajno mjesto, posebno u starozavjetnoj biblijskoj objavi. Budući danas ima puno lažnih proroka, a u biti: manipulatora, muljatora, prevaranata, samoproglašenih duhovničara, zavodnika, apologeta antikrista koji citiraju pa čak i propovijedaju Bibliju. Dakle, oportunista koji koriste duhovnu potrebu ljudi za svoje – najčešće materijalno-ideološke agende – potrebno je na temelju biblijsko-duhovne i pronicljive prosudbe pronaći odgovor na sljedeća pitanja.
Što je to proročka poruka?
U biblijskom kontekstu proročka poruka je Božja objava kroz proroka. Naglasak je na Božjoj objavi koja može biti u različitim oblicima. Bog je u središtu, a ne prorok, primatelji, vrijeme ili okolnosti. Božja objava se treba čuti, prepoznati, razumjeti i po njoj ravnati.
Kako je objavljena?
Poruke se najčešće primaju u obliku viđenja (Iza 1,1. Ez 1,1.), i uvijek kao riječ (Iza 1,10. Mih 1,1.). Viđenja su: umne slike koju su dobivali, ali za razliku od uobičajenih ove su nadahnute od Duha Svetoga koje prati Božja riječ. Riječ od Boga upućena proroku (Mih 1,1) heb. dabar, je imenica muškoga roda: riječ, govor, izgovor. Korijenski je vezana uz glagol: govoriti, razgovarati, obznaniti, zapovijedati, obećati, upozoriti, zastrašiti, pjevati. Poruka koju Bog daje je riječ, a može biti misaona ili verbalna. Riječ Božja je poticaj na promjenu stavova i djelovanja. Riječi su često oštre, opominjuće, a govor pomalo grub i tvrd. Taj utisak ne bi trebao zasjeniti činjenicu da se radi o genijima lirike (uočljivo u izvornim jezicima) što navodi na razmišljanje o načinu nadahnuća Duha Svetoga. Bog opominje kroz pjesmu, pa je jasno kako je proročka poruka dobronamjerna, te iscjeljujuća. Pravi proroci nisu zli frustrirani ljudi, oni žele dobro pa zato prenose Božje upozorenje ne bi li se čovjek trgnuo iz duhovne obamrlosti, obratio i približio Bogu i živio s njim.
Kome je dana i za koga je dana?
Izvorno su biblijske proročke poruke najčešće upućene Izraelcima: pojedincima, a češće narodu kao cjelini. Rjeđe su upućene i drugim narodima (npr. Ninivljani, Kaananci, Babilonci itd.) ili pojedincima (npr. Faraonu, Nabukodonozoru itd.). Neke su proročke poruke uopćene.
Kako razumjeti i tumačiti proročke poruke?
Poruke su izvorno upućene ljudima prošlih vremena, za njihovo vrijeme i okolnosti u kojima su živjeli te ih treba razumjeti u tom okruženju. Postoje različiti pravci tumačenja i pristupa proročkim porukama. Dva su najčešća ujedno i oprečna: tumačenje kao poruke u okviru i za vrijeme kada su komunicirane; drugi uglavnom ili potpuno zanemaruju povijesno okružuje te ih individualiziraju za i prema svojim potrebama što najčešće vodi ka manipulacijama.
Biblijsko-reformacijski nauk pruža duhovno uravnotežen pristup i načela razumijevanja i tumačenja proročkih poruka:
1. Prepoznati i razumjeti izvorno okružje i primatelje poruka te posebnosti poruka za primatelje poruka.
2. Otkriti opća duhovno-društvena načela koja su objavljena. Ta su načela najčešće izvanvremenska pa govorimo o vječnim i svevremenskim objavama Božje volje i puta spasenja.
3. Promisliti o tome što te poruke i načela znače za nas i društvo današnjice. Na taj su način proročke poruke živa riječ, svevremenske i aktualne za danas.
Biblijsko upozorenje, apostola Ivana, i danas možda više nego ikad prije, ima veliko značenje i težinu: »Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi su lažni proroci izašli u svijet.« (1. Iv 4,1.)
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.