U Galieji se pojavljuje propovjednik, ljudi ga slušaju i slijede, a njegova poruka je upečatljiva. On poziva i pokazuje put, a poruke i poduke daju nadu i poticaje za život. Dok je hodao obalama Galilejskog jezera dva su ribara čula njegov glas: »Hajdete za mnom i učiniti ću vas ribarima ljudi!« Mk 1, 16 ‒ 18. Imena su tih ribara Andrija i Šimun oni će postati dosljedni i predani sljedbenici, a zbog toga što ih je pozvao i poslao postaju Božji poslanici.
Apostol (i.m.r grč. apostolos) jest onaj koji je poslan, odabran za određenu službu, prenositelj poruke onomu komu je ta poruka namijenjena. Isus ih je odabrao, pozvao i poslao, a to ih čini posebnim. Dakle, apostoli su Božji odabranici i poslanici. Jednostavno ali precizno rečeno apostol je poslanik koji prenosi poruku, veleposlanik Božji. U Svetomu pismu riječ apostol pojavljuje se na više mjesta te ju se povezuje s Dvanaestoricom, tj. učenicima koje je Isus Krist odabrao od mnoštva ne bi li bili njegovi najbliži sljedbenici. Dvanaestorica su izabrana po uzoru na dvanaest plemena Izraela te su oni, u tomu smislu, i poveznica sa Crkvom Staroga zavjeta. Jedan će od njih postati izdajica, a njega će zamijeniti Matija (usp. Dj 1, 26). Većina će apostola postati mučenici vjere, a samo će apostol Ivan umrijeti prirodnom smrću. Dvanestorica će biti vođe prve Crkve, koja je započela djelovati u Jeruzalemu, ali će kasnije mnogi od njih otići u različite dijelove svijeta. Imena dvanaestorice pronalazimo u Mt 10, 2 ‒ 4; Mk 3, 13 ‒ 19 i Lk 6, 13 ‒ 16 to su: Petar Šimun i njegov brat Andrija, Ivan i Jakov Zebedej, Filip, Bartolomej, Toma, Matej (carinik po zanimanju), Jakov Alfej, Tadija (odnosno Juda Jakovljev), Šimun Kananaj i Juda Iškaritoski (koji će postati izdajnik), te Matija koji će ga zamijeniti. Dvanaestorica zauzimaju posebno i značajno mjesto u povijesti spasenje te ustrojavanja kršćanske Crkve.
Većina apostola nisu bili visokog društvenog statusa niti naobrazbe. Velika su većina ljudi toga vremena bili njima slični pa možemo reći da su oni bili prosjek ljudi toga doba. Zbog Krista, po njemu i njegovom snagom učinili su evanđeosku poruku dostupnu mnogima. To je poruka Božje ljubavi prema čovjeku i poziv na sljedbeništvo, odnosno život s Bogom. Život s Bogom temelj je sretnoga i smislenoga života. Iz temeljne poruke koja uključuje pokajanje, obraćenje, odnosno okret Bogu, novi život i život vjere razviti će se i kršćanski pogled na svijet koji daje nadu i pozitivan smjer za život. Apostoli su istinski Božji poslanici, njihove su poruke temelj kršćanske nade i vjere, a poruke koje su donosili daju poticaj za život. Zbog toga ih se s pravom smatra Božjim ljudima i promicateljima istine i pravde.
Biblijski kanon svjedoči o tomu da je Gospodin imao i druge apostole koji će kasnije biti prepoznati, iako ne bez problema, a najpoznatiji je među njima »apostol naroda« Sv. Pavao. Misijska su putovanja apostola Pavla opisana u knjizi Djela apostolskih. Njegov je životni put bio izuzetno zanimljiv. Od progonitelja je postao promicatelj kršćanske vjere, a obraćenje koje je doživio na putu za Damska ostat će trajno svjedočanstvo snage i milosti živoga Boga (čit. Dj 9). Njegov je doprinos novozavjetnom kanonu velik (napisao je 13 od 27 knjiga). Njegovim se misijskim djelovanjem kršćanska vjera počela razvijati od male i beznačajne židovske sljedbe u najveću svjetsku religiju kakovu danas poznajemo. On je bio jedan od najučenijih apostola, te imao i zvanje izrađivača šatora. U Bibliji se spominju i drugi apostoli kao u primjeru sedamdeset dvojice (usp. Lk 10, 1) koje je Gospodin Isus poslao da idu pred njim i svjedoče za njega. Izuzetno je bitno napomenuti i Barnabu koji je pomogao apostolu Pavlu u afirmaciji među kršćanima u Antiohiji te krenuo s njim na Prvo misijsko putovanje (čit. Dj 13, 1 ‒ 4).
Na kraju je potrebno istaknuti da temelj Crkve nisu ljudi, nego Gospodin Isus Krist! Bog je utemeljio kršćanku zajednicu i On je njezin Kamen temeljac i njezina Glava. Crkva je utemeljena na Kristu i njegovoj poruci, apostoli su prenosili evanđeosku poruku i upućivali na Boga. Stoga, iako ih se drži za velike ljude koje je Bog odabrao za svoju misiju ipak im se ne klanja niti ih se štuje jer sva slava pripada Bogu Stvoritelju svega i Spasitelju ljudskoga roda!
Autor: Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.