Biblijski nauk i pogledi

Bogoljublje i čovjekoljublje


»Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Lk 10, 27.


Gospodin Isus Krist je u različitim okolnostima iznosio duhovno-životna načela. Jednom mu je zgodom postavio pitanje zakonoznanac, u namjeri da ga iskuša, a evanđelista opisuje susret (čit. Lk 10, 25 ‒ 37). Zakonoznanci su bili poznavatelji »Tore« (Petoknjižja), obrazovani i utjecajni u društvu tog doba. Njega je zanimalo što treba raditi da bi zadobio vječni život. Zakonznanac ima legalističan pristup vjeri, on je usmjeren prema izvanjskom održavanju i provođenju rituala i odredbi tj. izvanjske religioznosti. Takav se starozavjetni pristup održao u mnogih kršćanskih skupina do danas i zasjenio milost spasenja koja je darovana u Kristu, a jasni izražena u biblijskoj objavi: »Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.« Ef 2, 8 ‒ 9.

Isus poučava o bogoljublju i čovjekoljublju citirajući starozavjetni navod te mu daje evanđeoski smisao  (čit. Pnz 6, 5 i Lev 19, 18.). Bog od čovjeka traži predanost, iskrenost i vjeru. Ljubiti (gl. grč. agapao) nije osjećajno, milozvučno izricanje slatkorječivih riječi u cilju ostvarivanja dobiti. Ljubiti Boga je duboko duhovno predanje i zajedništvo sa Stvoriteljem. Uključuje čovjekovo: srce, dušu, snagu i um. To je istinska vjera koja vodi u ljubav prema bližnjem kao samom sebi. Voljeti se drugoga može samo ako se voli sebe. Ako osoba ima pozitivan pogled na sebe ona može ostvariti svoje ciljeve i biti korisna sebi i drugima. To je samopoštovanje odnosno ispravno vrednovanje sebe, svojih mogućnosti i nedostataka.

Isus pojašnjava nauk životnim primjerom milosrdnog Smarijanca (Lk 10, 29 ‒ 37.), i pokazuje što znači voljeti bližnjega. Uzimajući u obzir društveno-životne okolnosti toga doba prikaz nije nemoguć jer su razbojstva putnika bila česta pojava. Čovjek je na putu napadnut, pretučen i opljačkan, a razbojnici su ga ostavili teško ranjenog. Moralno podobni i društveno ugledni sunarodnjaci (svećenik i levit) prošli su pored ranjenoga bez osvrtanja, a kamoli pomoći iako im je to bila zakonska obveza! Tu je prolazio i Samarijanac ‒ društveno neprihvatljiva osoba. Samarijanac staje, pomaže ranjeniku, odvodi ga na sigurno mjesto na kojemu su mu pomogli, i plaća njegovo liječenje. Isusova poruka proizlazi iz postavljenoga pitanja na koju zakonoznanac daje točan odgovor: »Tko je od ove trojice bio bližnji onome koji je bio pao među razbojnike?«; »Onaj koji mu je pomogao!«

Pomoći čovjeku u nevolji je imperativ koji daje Gospodin Isus Krist. Društveno-zdravstvene službe su u obvezi pomagati ugroženima, za to i druge društvene potrebe građani plaćaju poreze. Ipak pomaganje u skladu s mogućnostima obveza je svih! Svi su pozvani pomagati potrebitima, a potrebiti trebaju što prije početi raditi kako bi i oni mogli pomagati drugima. Samo tako društvo može ići naprijed i biti napredno.

Reformirano vjeroispovijedanje, o činjenju dobrih djela koja su temelj čovjekoljublja, naučava sljedeće. »Zato, premda naučavamo zajedno s apostolom da je čovjek opravdan vjerom u Isusa Krista, a ne dobrim djelima, ne mislimo da su ona bezvrijedna, niti ih odbacujemo. Znamo da čovjek nije stvoren ili obnovljen po vjeri da bude lijen, nego da neprestano čini korisna i dobra djela. Jer je u ‘Evanđeljima’ Gospodin rekao da dobro stablo rađa dobrim plodovima: Mt 12, 33; ‘Onaj koji ostaje u meni donosi mnogo roda’ Iv 15, 5. Apostol je poručio: ‘Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.’ Ef 2, 10. ‘On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi.’ Tit 2, 14. Ne prihvaćamo one koji odbacuju dobra djela i brbljaju o njihovoj bezvrijednosti i kako ne trebamo obratiti pažnju na njih! (…) Djela koja činimo po vjeri ugađaju Bogu i On ih prihvaća. Zbog vjere u Krista, oni koji čine dobra djela, štoviše, koja su učinjena iz Božje milosti po Duhu Svetom, ugađaju Bogu. Jer je Sv. Petar rekao: ‘Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno.’ Dj 10, 35. Sv. Pavao je rekao: ‘Ne prestajemo moliti za vas (…) da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela’ Kol 1, 9 ‒ 10.« (II. HV 16)

Zaključak je jasan: Gospodin Isus Krist je poučio i potaknuo činjenje dobra čovjeku, a to proizlazi iz bogoljublja te utvrđuje vjernika na putu u vječni život.

Autor (tekst i foto ilustracija): Branimir Bučanović