Biblijski nauk i pogledi

Biti Božjega zakona

Voda-rkczg.hr

»Kad te sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snađu, i ti ih uzmeš k srcu među svim narodima među koje te Gospod Bog tvoj, bude protjerao, i obratiš se k Gospodu Bogu svome, i poslušaš i ti i tvoji sinovi glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio, tada će Gospod Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat će se tebi i opet će te sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Gospod Bog tvoj.« Pnz 30, 1 3.

»Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.« Mt 22, 37 39.

Ponovljeni zakon posljednja je knjiga Petoknjižja. Okosnica su tri propovijedi (Pnz 1 4; 5 26; 27 30) koje je Mojsije održao prije ulaska u Obećanu zemlju i prije nego li su prešli rijeku Jordan.

Postoje oni koji površnim išitavanjem Svetoga pisma dolaze do razumljivih, ali krivih zaključaka; pa tako misle kako se ljudskom snagom i djelima ostvaruje spasenje i na taj način umilostivi Bog. Takav zaključak proizlazi iz promatranja zakonskih odredbi koje su predane Izraelu. Tek kada se starozavjetna objava promatra iz novozavjetnog pogleda dobiva se cjelovita i potpuna istina koja, između ostalog, predlaže da količina teksta te zakonski propisi ne mogu biti mjerilo po kojemu se treba održavati starozavjetni sustav u vrijeme novozavjetne milosti. Primjer je održavanje Šabata ili subote (koji se često spominje u Staromu zavjetu) za koju možemo jasno ustvrditi, a na temelju Evanđelja, kako ne može biti odrednica za provođenje kršćanima tj. vjernicima vječnog Božjeg saveza te je obveza Židova u njihovom odnosu saveza s Bogom.

Potrebno je podsjetiti na važno načelo proučavanja Biblije: jasni dijelovi tumače one manje jasne; a najjasniji su objavljeni u Evanđeljima. Ona su: najtočniji, najbolji, i najjasniji prikazi Isusova nauka. Dakle iz perspektive Novoga zavjeta treba proučavati Stari zavjet. Kada se tako pristupa onda Biblija ima cjeloviti smisao i progovara danas. Bitno je razumjeti i duhovna i etička načela jer su poticajna, i valja ih primjenjivati u osobnom životu i današnjem društvu.

Knjiga Ponovljenoga Zakona nije puko ponavljanje onoga što je već dano na Sinaju, nego je: proširenje, potvrđivanje, i utvrđivanje Saveza kojega je Bog uspostavio, i ponovo potvrdio svomu narodu Prvog saveza. Postoje poglavlja tzv. blagoslova i prokletstva (Pnz 27 28). Bog je Izraelu dao taj sustav kako bi se pokazalo kako i koliko žive s Gospodom. Ključna je poveznica Biblije teologija saveza. Bog ih je uspostavljao s pojedincima (Abraham, Mojsije), narodom (Sinaj), oni su postajali obvezatni i pokazatelj Božjeg odnosa s čovjekom, i očekivanja Boga prema čovjeku. Konačni savez je u Gospodinu Isusu Kristu! Očituje se po sakramentu Krsta, a utvrđuje i potvrđuje po Večeri Gospodnjoj. Zbog savezništva postoji očekivanje obdržavanja. Iako je često prije, baš kao i danas, Božji narod bio daleko od ispunjavanja »ugovornih obveza« to nije umanjivalo njihovu snagu i ljudsku odgovornost; a ne ispunjavanje obveza govori o ljudskoj slabosti i grješnosti.

Bog je poručivao kako daje, može, i želi dati blagoslov pod određenim uvijetima. Ističemo nekoliko načela iz navedenih navoda Svetoga pisma te uočavamo kako Bog daje blagoslov.

Prvi je uvjet Božjeg blagoslova obraćenje! Obraćenje je Bogu bit naučavanja Svetoga pisma, a poziv je upućen cijeloj obitelji: roditeljima i djeci. To je trenutak u kojemu osoba postaje svjesna potrebe života s Bogom. Osoba koja nema potrebu živjeti i vjerovati Boga, a u Crkvu ide isključivo zbog običaja treba shvatiti važnost obraćenja. Bog je »oblikovao« Kraljevstvo Božje u kojemu nema unučadi. Vjernik je, bez obzira na dob, dijete Božje. Bog je odredio ljudima da ga traže, a kada se Bogu obrate postaju njegova djeca. Nesumnjivo poziva da se s puta bezvjere okrene te vjerom živi s Bogom. Ističe se potreba duhovnog zajedništva u okviru obitelji koja je mikro zajednica-crkva u kojoj se prenose istine o Bogu. Obitelj koja je zajednica muškarca i žene ima obvezu prenositi istine o Bogu na svoju djecu te poticati i promicati vjeru.

Drugi je uvjet poslušnost Bogu kao temeljna razina duhovnoga života! Ne živimo u društvu u kojemu se: poslušnost, slušanje i prihvaćanje Božjih istina potiče. Božje je načelo suprotno svjetovnoj obmani koja promiče sebeljublje kao oblik religije. Poslušnost se Bogu postiže osluškivanjem Riječi Božje koja je objava Boga. To je teška, ali savladiva »tehnika« ukoliko se gradi život na vjeri i molitvi te onomu kako je Bog objavio što i kako treba činiti u životu. Život s Bogom donosi blagoslov. Treba ga zazivati i od Boga izmoliti, a Božji blagoslov vodi napretku u svim područjima života. Božji blagoslov mijenja i sudbinu koja se čini ništavnom. Čovjek ne može spasiti samoga sebe ali Bog može promijeniti put propasti u autoput sreće. Oni koji su se prepustili Bogu znaju da on mijenja čovjekovu sudbinu: iz lošega stvara dobro; pretvara poraz u pobjedu. Bog donosi duhovnu kvalitetu i mijenja život na bolje. Nakon Božjeg blagoslova život se mijenja na bolje!

Bog daje duhovno vodstvo! On je najveći: Biskup, Vođa, Kralj nad kraljevima, Gospodar nad gospodarevima, Vladar nad vladarevima, Stvoritelj svega, Izvor života, konačni Sudac svima! Njemu se treba predati, a on daje duhovno vodstvo; kao sve tako se i to može i treba učiti u školi žive vjere.

Vjernici su radosni ljudi! To ne znači da se moraju smijuljiti i negirati stvarnost pozitivnim, ali neistinitim tvrdnjama pa se na taj način zavaravati. Duhovna sreća je dublja od izvanjskih izričaja. Vjernik je sretan zato što zna da je njegov život u Božjim rukama. To nije teološka fraza, nego duboka duhovna istina. O toj istini ovisi cijeli život. Ako smo svjesni kako je cijeli život u Božjim rukama onda što god došlo od Boga je određeno.

Potrebno je naglasiti i sljedeće. Ne smije se svjesno ići protiv od Boga uspostavljenih standarda. Ako je Bog jasno odredio da se: ustrajnošću, dosljednošću, poštenjem, marljivošću, štedljivošću i radišnošću može ići naprijed te imati uspješan život; onda suprotni smjer ne može voditi u blagoslovljen život. Čovjek ima određene obveze koje treba preuzeti, to je bit Saveza (Zavjeta). Odnosa koji Bog uspostavlja s čovjekom temelji se na Božjoj ljubavi prema čovjeku, a očituje u uvijetima koje treba ispuniti. Upućen je vjernicima, a prolazio je reforme tijekom vremena, pa govorimo o starozavjetnom i novozavjetnom Savezu. Bog je uspostavio duhovna i moralna načela koja je očekivao da se obdržavaju kao uvjet blagoslova. Nije to bio rigidan sustav kao uvjet spasenja, jer je Božja milost temelj svega. Tako je predstavljeno u Starom, a potvrđeno u Novom Vječnom savezu koji je u Gospodinu Isusu Kristu, a objavljen po njegovom evanđeoskom nauku.

Bit je Božjeg zakona ljubav prema Bogu! Taj bi se odnos mogao opisati na sljedeći način: potpuna predanost, želja da se živi i ustrajnost u vjeri. Takva pobožnost očitovana je već u Starom zavjetu (usp. Pnz 6, 5). To je potpuna, predana, iskrena, neposredna duhovnost i vjera u Boga. Vjernici Novog saveza imaju Duha Svetoga u sebi svjesni su te stvarnosti i mogućnosti da se ona živi. Moguće je ljubiti Boga i živjeti s njim u potpunom i predanom odnosu. Ako se tako živi vjernik će biti: blagoslovljen, sretan, i uspješan u životu. Bit je održavanja Božjega zakona hodati Božjim putovima. Ovo je izazovno jer uključuje duhovni i umni napor.

Čovjek voli hodati svojom, a ne Božjim putem. Upozorenje se sastoji u tomu da se hod, uz poticaj kako je to i moguće Božjim stazama koje vode do spasenja. Bog je vjernicima dao dva jaka »oruđa« Bibliju i Duha Svetoga. Što se više proučava Riječ Božja i moli to se više otkrivaju staze Duha Svetoga. Dobra vijest sastoji se u tomu da duhovno usavršavanje traje cijeli život; a Bog za nas ima puno vremena te može i voljan je čuti čovjeka. Vjernost Bogu izuzetno je bitna razina duhovnosti. Ono nalikuje bračnom zajedništvu; odnosno bračna zajednica svoje uporište nalazi u religijskom temeljima predanosti Bogu. Time se podrazumijeva bliska, duboka, i predana povezanost s Bogom.

Isus (Mt 22, 37 39) svojim neprijateljima i kušačima (farizeji i saudiceji) daje mudar odgovor o biti Božjeg zakona. Koristeći uporište u Starom zavjetu daje odgovor te vječno načelo pobožnog života. Dvije Kristove zapovijedi mogle bi se sažeti u dvije glagolske imenice: bogoljublje i čovjekoljublje. Ako se to vjeruje i živi onda je ispunjena bit Božjega zakona. To uključuje aktivnost tj. pobožnost koja se očituje u provođenju duhovnosti u svakodnevnom.

Zaključimo: ako se poštuje Boga te ima ispravan odnos s njim to vodi u valjano razumijevanje samoga sebe; a onaj tko ispravno gleda na sebe može ljubiti bližnjega kao samoga sebe!

Molitva: Gospode Bože molimo te pomozi nam da prepoznamo, i živimo bit tvoga zakona. Daj nam snagu Duha Svetoga za nadvladavanje svih kušnji, izazova i nevolja života, te radosno srce i neprolaznu nadu. To te molimo po našemu Spasitelju i Otkupitelju Gospodinu Isusu Kristu. Amen!

Autor: Branimir Bučanović